Posljednji dani
Javna priopćivala složno navješćuju: Ovaj tjedan pada Vlada Tihomira Oreškovića! Moja neznatnost nije tako sigurna. Danas, dva dana prije najavljenog raspleta krize vlasti, meni se čini podjednako vjerojatnim da će Vlada pasti i da će opstati.
Nakon toga očitovanja moglo bi se pomisliti da sam podlegao dijalektici Vladimira Šeksa. On ovih dana tvrdi da je još moguć „kopernikanski obrat“ u hrvatskoj politici. Mene taj retorički cvijetak gorko nasmijava. Kopernikanski se obrat, zna to politički heliocentrist Šeks, dogodio prije više od desetljeća i pol. Od tada se hrvatska politika – najprije kao SDP-ova politika „novoga smjera“, a zatim kao HDZ-ova „proeuropska politika“ – više ne vrti oko Zemlje (Hrvatske), nego oko svojih Sunaca (Bruselja i Washingtona). U toj orbiti ustrajale su i SDP-ova „nova pravednost“ i HDZ-ova „nova suverenost“. A iz heliocentričnoga sustava, to bi i cvrčku moralo biti jasno, nije moguć „kopernikanski“ obrat. Šeksov je dakle astronomsko-filozofski izričaj u cjelini potpuna besmislica. Ali u dijelu ipak krije i zrnce smisla. Uvijek je naime u koloniji moguć, katkad i vjerojatan, nekakav obrat. A svaki rasplet krize uvijek vodi ili gore ili dolje, ili u ozdravljenje ili u propast.
Nisam kanio visoko govoriti o niskim stvarima. Ali ne mogu se oteti tomu smiješnom postupku. Na nj me sile dva hrvatska uglednika – gospodin vlč. Ivan Miklenić, urednik Glasa Koncila, i gospodin Tomislav Panenić, ministar gospodarstva u Oreškovićevoj Vladi. Vlč. Miklenić me je zaprepastio razmatranjem o općemu dobru, a Panenić opaskom: „Traže Barabu!“, koju je u bijegu od televizijskih kamera huknuo na Trgu sv. Marka.
Pa što je tu zazorno? Valjda vlč. Miklenić zna što je opće dobro? O, da! Znade on, kako ne bi znao! I ne libi se točno odrediti tu vrjednotu. Opće je dobro da jači sluša slabijega; opće je dobro da predsjednikom vlade bude čovjek koji nije pasivno, a možda ni aktivno sudjelovao na parlamentarnim izborima; opće je dobro da najamnik otpušta poslodavca; opće je dobro država koja dopušta da u njoj urednik Glasa Koncila, u suglasju s urednicima javnih općila u tuđinskomu vlasništvu, osudi prvoga potpredsjednika Vlade i njegovu stranku prije nego što ih osude državne institucije. A još je veće, ako ne i najveće opće dobro oblikovati – prešućujući i lažući – otkupiteljske likove Bože Petrova i Tihomira Oreškovića na podlozi opačina njihovih političkih „suradnika“ Tomislava Karamarka i Hrvatske demokratske zajednice. Kao da odnekud zvoni stari praporac vlč. Miklenića: Tko je s razlogom ili bez razloga izašao na zao glas, neka se povuče iz politike.