Samobor je kao stvoren za kulturni turizam
Tradicionalni hrvatski pjesnički susret u Samoboru „Vrazova Ljubica“ ove godine održava se 27. put u sjećanje na uglednoga književnika ilirskoga doba Stanka Vraza i njegovu muzu Samoborku Julijanu Cantilly. O tome koliko ta ljubav i danas okuplja i nadahnjuje hrvatske pjesnike te što znači Samoboru, razgovaramo s producenticom susreta Vesnom Burić
a početke ove vrijedne kulturne manifestacije.
– Ideja o „Večeri hrvatske ljubavne poezije na Ljubičinom grobu“ rodila se kad su nakon književne večeri u Samoborskom muzeju, Nedjeljko Fabrio, tada predsjednik Društva hrvatskih književnika, Joža Prudeus, Mirko Todorić, Ivica Sudnik i Miroslav Milonjić, ravnatelj muzeja, krenuli prema „Staroj vuri“ prolazom koji je najkraći put prema Langovoj ulici. Tamo je, ispod jablanova, u cintoru župne crkve grob Julijane Cantilly. Grob je bio potpuno zapušten i njih petorica složili su se da svi zajedno nešto učine kako bi to mjesto otrgnuli zaboravu. Samoborci su obećali urediti humak i prolaz a Nedjeljko Fabrio obvezao se dovesti hrvatske pjesnike da na tom mjestu čitaju svoje stihove. Tako je i bilo, već u lipnju te 1990. održana je prva večer na kojoj je sudjelovalo 30-ak pjesnika.
Tko su najzaslužniji pojedinci zahvaljujući kojima se ona tako čvrsto ukorijenila u hrvatski kulturni prostor i održala? Koje ustanove danas sudjeluju u njezinoj organizaciji i potpori?
– Od prvog susreta organizator je isti – Pučko otvoreno učilište Samobor. Najzaslužniji je svakako Joža Prudeus koji je godinama vodio i organizirao tu večer. U priči su nezaobilazni Samoborski muzej i Društvo hrvatskih književnika, a posljednjih godina trudimo se obogatiti i proširiti program pa sve više uključujemo i osnovne i srednje škole, pa čak i dječje vrtiće s područja Samobora. Vrlo aktivno surađujemo i s Vijećem slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba, pokušavajući povezati hrvatske i slovenske pjesnike.
Do sada su Samobor i ovu manifestaciju pohodili brojni hrvatski pjesnici. Tko se sve na Ljubičinu grobu svojim nadahnutim stihom poklonio ovoj ljubavnoj legendi? Fotografski album je pravi vremeplov: Dragutin Tadijanović, Vesna Parun i Višnja Stahuljak, Miroslav Slavko Mađer… Pajo Kanižaj…
– U Antologiji „Odjeci Đulabija“ tiskanoj povodom dvadeset godina „Vrazove Ljubice“, u kojoj su zastupljeni svi pjesnici sudionici ovog susreta, izbrojala sam 118 imena, neki od njih, poput Ljerke Car Matutinović, gotovo da nisu propustili ni jednu godinu! Uz imena koja ste vi spomenili vrijedi dodati još da su ovdje bili Zvonimir Golob, Arsen Dedić, Tito Bilopavlović, Jozefina Dautbegović, Stanislav Femenić, Enes Kišević, Mladen Kušec, Slavko Mihalić, Luko Paljetak, Nikola Milićević… zaista dugačak niz velikih imena hrvatske književnosti.
I ove godine pripremate zanimljiv program, u rasponu od stiha do filma i glazbe. Tko su ovogodišnji sudionici i kultna mjesta na kojima su sadržaji upričeni?
– Na prvom su mjestu pjesnici. I naši samoborski, koji se okupljaju u Ogranku Matice hrvatske – s kojima smo pripremili program pod nazivom „Gost(i)ona kod Vraza“ ispred Samoborskog muzeja, i pjesnici članovi DHK, Društva pisaca, dio pjesnika koji se okuplja oko „Jutra poezije“, gosti iz Slovenije… koji će se 27. put okupiti kod Ljubičina groba. U tom dijelu poeziju će glazbom „začiniti“ Lidija Bajuk. A posebnu večer ove godine posvetili smo Arsenu Dediću koji je volio i često dolazio u Samobor. Njemu u čast, u Galeriji „Prica“ bit će održan koncert „Matija svira Arsena“.