Žalosna slika razjedinjene Europe
Svijet se sjeća Njemačke, koja je slovila kao uzor svim državama na Istoku koje su stenjale pod komunizmom i njegovom tajnom službom. A danas je Europa ono što je bila 1936. – razjedinjena i u kaosu
Duhovna podvojenost suvremene europske inteligencije nije samo rezultatom dubog nemira i stalnog previranja – ona je znak potpunog duhovnog rasula, u kojem danas grca svijet inteligencije i duha… Duhovna razjedinjenost Europe je nesumnjivo slična duhovnoj razdvojenosti Europe koja je postojala u oči formiranja srednjega vijeka. I onu je izazvalo, pored ostaloga, izdajstvo vođa, pomicanje njihova vjerovanja i ispovijedanja, koje je bilo nemoćno da ostvari zajednicu jednoga reda i jedne misli“. Tako je proročanski Bogdan Radica pisao o Europi godine 1936. u časopisu Nova Evropa u povodu sedamdesete obljetnice francuskog književnika Romaina Rollanda i talijanskog filozofa Benedetta Crocea. Što se nakon vladavine fašizma, komunizma i demokracije promijenilo u suvremenoj Europi? Rekli bismo, Europa klizi u istom smjeru kao 1933., kad je Njemačkom zavladao Adolf Hitler. Europska unija dobila je prije četiri godine Nobelovu nagradu za mir. Ona je u cijelom svijetu bila na dobrom glasu, pa se i Hrvatska trudila da unatoč svim lošim vijestima iz Europske unije, koje smo opisivali na stranicama Hrvatskoga slova, što prije postane njezina članica. Svijet se sjeća Njemačke, koja je slovila kao uzor svim državama na Istoku koje su stenjale pod komunizmom i njegovom tajnom službom. A danas je Europa ono što je bila 1936. – razjedinjena i u kaosu.
Lijevi i desni populisti
Njemačka nije više ono što je bila pod Adenauerom i kasnijim kancelarima. U nju su vjerovali svi Hrvati koji su željeli da se po njemačkom primjeru razvija i buduća demokratska Hrvatska. Danas još više nego nakon 1933. mnogi ljudi govore o mogućem suicidu Europe (bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer), o drami ludila, o duhovnom mraku. Svijet zaprepašteno gleda na napredak lijevih i desnih populista. Povjesnici kao Timothy Ash upozoravaju da bi se mogla vratiti mračna povijest starog svijeta. „Mora nam biti jasno da je moguć povrtak Europe u barbarstvo“ – naglasio je doslovno Ash u jednim engleskim novinama, što citira njemački dnevnik Die Welt. Ovih dana isti list citirao je i studiju instituta Pew Reserach Centers. Prema toj studiji gotovo dvije trećine Francuza imaju negativno mišljenje o Europskoj uniji. Oni u svom odbijanju Europske unije čak nadmašuju Engleze, koji 23.lipnja na referendumu odlučuju o tome hoće ili ostati u Uniji ili će iz nje izići. Čelnica Nacionalne fronte Le Pen otvoreno kaže:“Bruxelles je berlinski zid. Ako Velika Britanija razori dio tog zida, onda je gotovo“. To bi objektivno bio početak kraja Europske unije“. Europska skepsa svuda je prisutna. Nakon 2004., kada je Uniji pristupilo 8 država istočne Europe, u Europi je u gotovo svim državama u zamahu nacionalni preporod. U Francuskoj djeluje Le Pen, u Nizozemskoj Geert Wilders, u Poljskoj Jaroslav Kaczynski, u Madžarskoj Voktor Orban, u Engleskoj zakleti protivnici Europske unije i brojni konzervativci koji nisu protivnici Europske unije nego samo zagovornici engleske političke i gospodarske suverenosti. To su najpoznatiji predstavnici nacionalnog preporoda u Europskoj uniji, a ima ih u Skandinaviji, u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj i drugdje. Njemačka je poseban slučaj. Kako pokazuje studija koju je izradilo sveučilište u Leipzigu i čije su rezultate objavile najvažanije njemačke novine, televizije i koelnska radiopostaja Deutschlandfunk, desno skretanje stanovništva proširuje se po cijeloj Njemačkoj. Prema toj studiji, 58,5 posto Nijemaca smatra da Sinti i Romi naginju na kriminal, a 41,4 posto Nijemaca drži da treba zabraniti doseljavanje muslimana. Ako se na ulici ljube homoseksualci, to 40,1 posto Nijemaca doživljava kao gnusan čin. Iz tog dijela njemačkog stanovništa regrutiraju se pokreti kao Alternativa za Njemačku i Pegida, a i oni koji napadaju izbjegličke domove. Napadači, ekstremno nacistički usmjereni, šire preko interneta i takve razne rasističke parole. Dolazak velikog broja izbjeglica 2015. mnoge je ljude potaknuo da se vraćaju idejama nacionalne suverenosti, nacije i zajednice. Oni se vraćaju domoljublju, koji – kako ističu – integrira narod. Biti ponosan na svoju državu i narod – to spada u najbolju tradiciju demokratskih država – čuje se na televiziji i u drugim medijima. Ako nema domoljublja i zdrave demokratske svijesti, bezuvjetno prijeti diktatura, fašistička ili komunistička. Dakako, mnogi se takvim idejama oštro suprotstavljaju argumentom da se takva vrsta nijemstva, koja se zasniva na krvi, proturječi suvremenom njemačkom pravu o državljanstvu. Ovih dana objavljeno je da u Njemačkoj milijun Turaka ima njemačko državljanstvo. Oni su snažna sila u Njemačkoj, jer malo tko od njih odustaje od islamskog prava. Njemačkom se šire razne vrste pokreta protiv muslimana i njihova doseljavanja. Posebno protiv onih organizacija koje danas masovnim nacionalističkim prosvjedima u njemačkim gradovima brane politiku turskog predsjednika Erdogana. Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy također je strog prema muslimanima s dvostrukim državljanstvom. On je u spomenutom dnevniku naglasio da svaki stranac i svaki Francuz, koji ima dvostruko državljanstvo i koji je povezan s nekom terorističkom organizacijom mora biti odmah protjeran iz države. Islamiste treba prema njemu zatvoriti i baciti u izolaciju. U Francuskoj ima oko 11,500 ljudi koji su registrirani kao opasne osobe. Nicolas Sarkozy oštar je protivnik pristupa Turske Europskoj uniji. Ako bi ona postala članica Unije, onda bi 80 milijuna Turaka smjelo bez vize gospodariti Europom.