Zanemarena i prešućena istina
Iza srbijanske agresije ostalo je oko 145 dosad otkrivenih masovnih grobnica, od kojih se ni jedna ne nalazi „tamo daleko“, već ih ima u većem dijelu Hrvatske, poglavito u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji.
Tko god ide protiv Stepinca, ide protiv Boga – rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Nu, mi bismo na to dodali: Tko ide protiv Stepinca, ide protiv slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države! A protiv Hrvata, u ratu i miru, najviše i najglasnije govore (i bore se) Srbi, koji se nikako ne mogu pomiriti da Hrvatska više nikada ne će biti ne samo njihova, već ničija „kolonija“.
Sada bi bivši agresori na Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu te Kosovo i preko naših leđa željeli u Europsku uniju. Najviši državni politički vrh na čelu s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović pomalo naivno (ili se to nama samo tako čini), nastoji pomoći Srbiji u ostvarivanju njihovih želja, vjerujući da se, rušitelji svega što hrvatski diše, mogu promijeniti.
Hrvatska kao da se na određeni način još uvijek „plaši“ Srbije, pa se ni na jednom većem skupu, odnosno obilježavanju obljetnica iz Domovinskoga rata, gotovo ni jedan hrvatski političar „ne usudi“ izravno reći, podsjetiti da su Srbi, uz Crnogorce i JNA masakrirali, ubijali, rušili, pljačkali hrvatski narod i sve hrvatske vrijednosti. Kada ste i gdje čuli da netko više i spominje jednog od najvećih krvnika Slobodana Miloševića, ili da je vrijeme da Beograd plati ratnu odštetu, ili pak da vrati sve ono što su tijekom rata opljačkali? Pa, nije valjda da u Srbiji više nema nikoga tko je početkom devedesetih bio na čelu agresorske vojske? Od pojedinih naših političara, od kojih većina, naravno, nije sudjelovala u stvaranju hrvatske države, može se čuti i „opravdanje“, kako nisu svi Srbi bili u ratu ili kako nisu bili za Miloševićevu politiku. To je istina, a velika većina mora odgovarati, snositi posljedice. Barem za činjenicu što se ni do danas nitko od njih nije javno ispričao Hrvatima za naneseno zlo, koje ne ćemo i ne smijemo nikada zaboraviti.
Iza srbijanske agresije ostalo je oko 145 otkrivenih masovnih grobnica, od kojih se ni jedna ne nalazi „tamo daleko“, već ih ima u većem dijelu Hrvatske, poglavito u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji.
O stvaranju hrvatske države, dosad je napisano i objavljeno nekoliko tisuća knjiga, čiji su autori pretežno oni koji su bili prvi kad je trebalo, dok naši filmski i ini djelatnici nemaju „hrabrosti“ snimiti ni jedan film („Broj 55“ je iznimka) u kojem bi se istinito, jasno i na nekoj umjetničkoj razini prikazalo ono što se događalo 1991., ali i kasnije. Zar i igrani film o životu i djelu bl. Alojzija Stepinca ne zanima hrvatske redatelje?