S Domovinom u pobjedi i porazu
Ponedjeljak, 20. lipnja
Nadam se da će se danas odvrzlati uže u Saboru. Bože mili, dokle smo došli? Šest tuznih mjeseci nesloge, demokratske nezrelosti i borbe za udobne položaje. Vrijeme je za nove izbore, premda se jako žalostim na pomisao da bi Milanovićevi ortaci u stvaranju obećanog pakla mogli ponovno doći na vlast. Prošao je tmuran tjedan na političkoj sceni a dio radosti hrvatske nogometne pobjede oduzeli su huligani i to ne bez pomoći onih koji bilo kakav uspjeh Hrvata, na bilo kojem polju, doživljavaju porazom. Evo, prije tjedan dana vratila se u SAD naša kći Branka sa suprugom Mikeom i sinovima Jaredom, Jakovom i Joshuom. Sretna sam jer su ushićeni svime što su vidjeli u Hrvatskoj: veličanstvenost krajolika, od Dubrovnika do Zagreba. Osjetili su toplinu rodbinske ljubavi i dobrodošlice u Cisti Provo, Sv. Filipu i Jakovu, Zagrebu i Slavetiću. U Slavetiću smo slavili pobjedu Vatrenih s rodbinom: Samac, Šelebaj i Kuzmanović.
Nakon završene prve godine studija, Jared razmišlja o političkom smjeru studija. Rasplakao je didu Borisa rekavši mu da će odnosi Hrvatske s SAD-om biti puno bolji kad on bude senator! Sedamnaestogodišnji Jakov se sprema na put u Guatemalu. Tamo će dva tjedna raditi na poboljšanju životnih uvjeta u jednom indijanskom plemenu. Pokrivat će krovove i graditi dimnjake u kolibama skupa sa svojom tetom, očevom sestrom i njenom četveročlanom obitelji.
Raspustio se Sabor. Izbori na jesen. Karamarko još nije dao ostavku. Bože, strepim za sutrašnju utakmicu naših nogometaša. Molim za uspješnu operaciju bratićeve supruge i šogora sestrične Ane, te oporavak drage susjede.
Utorak, 21. lipnja
Rano se budim i prva pomisao je o večerašnjoj utakmici. Hoće li razbojnici opet izazvati nered? Hoće li Karamarko dati ostavku?
Danas nam se sin Tomislav vraća u Ameriku nakon četverodnevnog poslovnog posjeta Zagrebu i Splitu. Vozim ga u zračnu luku Dr. Franje Tuđmana slušajući konferenciju za tisak na kojoj Karamarko daje ostavku. Sin me uvjerava da ima sposobnih ljudi koji mogu voditi stranku, ali moje bojazni ne jenjavaju. I moj sin je svjestan da u Hrvatskoj ima neprijatelja kojima hrvatska suverenost ništa ne znači i rade sve da je unište. Sinovi i kćeri Udbaša kopaju i rukama i nogama da unište vrijednosti na kojima počiva naša zemlja, obitelj, branitelji, domoljublje i mukotrpno stečena kulturna baština. Hvala Bogu da je naš sin Tomislav bio ovdje te da smo uz njega Boris i ja ponovno mogli stisnuti desnicu našeg viteza junaka, generala Mladena Markača. Hvala ti, sine, za svu ljubav kojom obasiplješ nas i našu Domovinu. Hvala i tebi, sine Borise, koji si otputovao iz Milwaukeeja u Francusku sokoliti naše Vatrene a i za tvoj doprinos oružanoj obrani naše Domovine u Domovinskom ratu. Večer je, sjedim u vrtu s mladom prijateljicom Dijanom. Pretresamo današnja događanja. Dijana je, kao i naš sin, uvjerena da će sposobni ljudi voditi Domoljubnu koaliciju i da će naša reprezentacija dobro proći večeras. Uskoro će devet sati, ja jednostavno nisam u stanju gledati utakmicu, koliko zbog mogućeg poraza toliko i zbog straha od najavljenih nereda. Prije početka utakmice zamolih nasu Gospu za pomoć. Uskoro pade španjolski gol, a ja zahulih “O, Gospe, zašto si to dopustila, a ja sam te zamolila da im pomogneš”? Probudili su me radosni pokliči mog Borisa i iz susjednog stana prijatelja Marka i Mire. O, mila Gospe, hvala Ti i oprosti mi!
Srijeda, 22. lipnja
Zvoni telefon u 4:11. Tomislav javlja da je stigao u Milwaukee. Opojan miris lipe u cvatu ne da mi da se ponovno vratim u krevet. Opet zahvaljujem Majci Božjoj i razmišljam o naboju s kojim su se borili naši nogometaši. Darovali su nam toliko potreban predah i razlog da se radujemo. Bila je to borba za nacionalni ponos. Borba za Hrvatsku. Primjerena borba u koju bi se trebali ugledati svi hrvatski političari, jer kad je Domovina u pitanju onda se žrtvuje sve. Naši Vatreni nisu štitili svoje zdravlje, kao sto većina političara štiti svoje položaje. Bravo, hrabri momci! Obradovali ste više od osam milijuna Hrvata diljem svijeta. Hvala vam u ime dvoje staraca, mene i mog Borisa, šestero unučadi i troje djece te snahe i zeta u čijim srcima ima ljubavi za sve što je dobro i hrvatsko.