U rovinjskoj Galeriji Adris (Obala Vladimira Nazora) otvorena je izložba Slavka Kopača. “Doista, i osjećaj, i slutnja, i prekognicija samo su tipovi uvida, a da se sve ne doseže samo razumom, spekulacijom, organizacijom i kalkulacijom, dokazuje veliki hrvatski Parižanin, Vinkovčan i svemirac Slavko Kopač. Gotovo da ništa nije apsurdnije, u odnosu na nj, od njegove titule: ‘akademski slikar’ Ali tu je titulu ovjerio veliki Vladimir Becić, tko bi je, dakle, mogao osporiti? Niti ne pokušavam; u svoje se početničko doba Kopač, s razlogom, kitio tom titulom; kako je, poslije 1948, počeo napredovati velikim koracima u maštarije i vizije, kako se počinjao diviti djelima likovno nepismenih, otkačenih i marginaliziranih, kako je i sam počeo otkrivati svu ljepotu života na margini – ne ubirući društvovne prihode na svoju darovitost, znanje, autoritet i ugled – tako se čarolija Akademije počela topiti, a on, skroman i tih radnik, više-manje nezaustavljiv u skitanju stvarnim i imaginarnim stazama, u stihovanju i slikovanju, u kiparenju i uzlijetanju, u afirmiranju, kolekcioniranju i muzealiziranju un art autre, koja će, u njegovoj i Dubuffetovoj inačici, uskoro postati art brut – otvorena će srca susretati svijet blag i pogibeljan, lijep i rugoban, smiješan i groteskan kao dijete pripušteno u gužvu velegrada: bosonogo, oslobođeno od svih škola i svega naučenog, spremnog da umjesto jedne vrsti znanja dotakne sva: regularna i neregularna, kodificirana i apokrifna. (…) Teško bismo našli, ne samo u našoj modernoj tradiciji, slikara koji je koristio toliko različitih pa i neslikarskih, štoviše: antislikarskih materijala, kojima je, barem dijelom, i definirao svoj djelatni likovni teritorij”, zapisao je Igor Zidić. Slavko Kopač (Vinkovci, 21. kolovoza 1913. — Pariz, 23. studenoga 1995.), poznati je hrvatski slikar i kipar. Nakon završene gimnazije u Vinkovcim, diplomu stječe na ALU u Zagrebu u klasi V. Becića. Nakon toga boravi u Parizu, nakratko u Mostaru i Zagrebu. Nakon kraćeg boravka u Firenzi, vraća se u Pariz gdje je bio tajnik Društva Art brut te kustos i konzervator Zbirke Art brut do 1975. Bio je dopisni član HAZU od 1992.Izložba ostaje otvorena do 11. rujna.
U Švicarskoj kući Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji otvorena je izložba „Pozdrav iz Opatije: Opatija s kraja 19. stoljeća na fotografijama Austrijskog državnog arhiva“. „Fotografije odabrane za ovu prigodu vlasništvo su Austrijskog državnog arhiva u Beču i prvi put se izlažu u Hrvatskoj. Prizori u kojima ima malo ljudi: mirna opatijska luka, vila Amalia, Mandrija s tek ponekim šetačem, stolić s dvije prazne stolice ispred vile Angioline, skromna terasa ispred hotela Kvarner… – prizori su turističke atmosfere kakva je nama danas nepoznata: mirna, sjetna i tiha. Ovi su prizori svjedoci europskog romantizma i eskapizma i uloge koju je u takvom društvu kraja 19. stoljeća odigrala Opatija. Izložba je realizirana u suradnji Hrvatskog muzeja turizma i Austrijskoga državnog arhiva, uz pomoć Manfreda Matzke, predstojnika Ureda saveznog kancelara Republike Austrije, ističe ravnateljica Katarina Mažuran-Jurešić. Autor postava je Giulio Bonačić“, doznajemo na culturenet.hr.