Zanima me spoj akta i arhitekture
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Bojan Dolenec rođen je 1979. u Zagrebu, gdje je i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Sokića i Tanaya. Izlaže od 2008., a u proteklom je razdoblju intenzivno radio na novome ciklusu Bića arhitekture.
Gospodine Dolenec, već neko vrijeme radite na novome ciklusu Bića arhitekture, u kojem dominira renesansna arhitektura s elementima još starijih razdoblja. Što je Vama tako privlačno i izazovno u renesansi?
– Privlačna su mi pročelja zgrada koje odišu poviješću. Sve građevine su se prije gradile duže, i bile postojanije, a svaki detalj se radio ručno. Pročelja građevina i kuća u svojim slikama naslikao sam proučavajući venecijanske palače i grožnjanske kuće u Istri.
U arhitektonske prostore ubacujete integrirate aktove koji se doimaju pomalo halucinantnima. Što je zajedničko arhitekturi i aktovima?
– Zgrade su statične po svojoj prirodi, aktovi daju zgradama svoju mobilnost, energičnost.
U tom spoju i sama arhitektura odaje drugi, življi dojam? Građevine postaju živi organizmi.
– Postaju živi organizmi zbog aktova koje sam integrirao u njih. Dok sam radio ciklus, primijetio sam da su tijekom povijesti arhitekti u renesansnim zgradama uklapali grčke dijelove hrama (jonski, dorski, korintski stup, arhitrav itd.). Tako sam i ja uklopio svoje aktove u građevine renesanse. Pročelja postaju organskija.
Prvi dio ciklusa čine crteži. Koliko je u njihovom slučaju važna tehnika i format?
– U prošloj izložbi boja i motiv imali su ulogu u kreativnom stvaranju mojih slika, kao i tehnika. Format ne igra nikakvu ulogu. U ovom ciklusu, u stvaranju više pridajem važnost samoj temi, kako je ostvariti.