Gacka je idiličan kutak u srcu Hrvatske
Ponedjeljak, 11. srpnja
Jučer se u svim medijima spominjao rođendan Nikole Tesle, a nekako je promakao podatak da je istoga dana rođen i Marcel Proust. Jučer je bio i moj rođendan, a čestitari su me potakli da se pozabavim temom prijateljstva i ne razmišljam o znanosti, nečijim važnim izumima ili književnim dosezima. I prijateljstvo kao i znanost i književnost zahtijeva predanost, puno vremena i energije te pregršt nesebične ljubavi i pažnje. Rođendan je dan kada mi se uvijek osvijesti spoznaja da sam iznimno bogata osoba ako je istinita narodna poslovica koja kaže da je prijateljstvo najbolja i najvažnija imovina u životu. Bogata sam jer imam životne suputnice: Davorku, Draženku, Valentinu, Slavicu, Jasnu, Marijanu… Ljubav, povjerenje i međusobno uvažavanje su temelji na kojima se gradilo naše prijateljstvo. Prijateljice me prate u dobru i zlu i uvijek osjete kada su mi potrebne. Sreća da smo uzajamno odabrane je neprocjenjiva. Zajedno smo, a ne moramo biti – to je prava stvar. Dok hodamo kroz život usporedno iskreno govorimo što mislimo držeći se mudre biblijske izreke: Udarci onoga tko te voli izraz su vjernosti. Tako smo u čast rođendana moja prijateljica Davorka i ja „udarajući“ se međusobno sretne otišle na sladoled, onako kako smo to radile prije tridesetak godina u najboljoj slastičarnici na svijetu, koja se opet vratila u naš grad. U posljednje mi je vrijeme još nekolicina ljudi postala srcu jako draga, a kako pravo prijateljstvo nastaje onda kada i šutnja postaje ugodna voljela bih i s njima godinama u šutnji jesti dobar sladoled.
Utorak, 12. srpnja
Svaki se put pri povratku s posla radujem trenutku kada će me obuzeti osjećaj topline, ispunjenja i sreće. To se događa uvijek, pa tako i danas, na istom mjestu moga putovanja. Mjesto: Krečana u Ličkom Lešću. Trenutak: pogled na dolinu u kojoj vijuga prekrasna rijeka. To je to! Osjećaj da se vraćam kući: u Gacku, u idiličan kutak u srcu Hrvatske, oazu prirode i kulture gdje su se spojile tradicija i suvremenost, a prirodne ljepote očuvale. Putujem uz rijeku Gacku koja „vijuga // zemljon Gačana // kaj dugačka zmijurina // ispružena“ (Jadranka Prša), koja je očarala i Josipa Barkovića čiji se život kao i život njegovih junaka odvijao uz nju, a u meni posebno dragim bajkama Milana Kranjčevića (Bajke za maće i ’ne zericu veće) ova se rijeka spominje nebrojeno puta. Prolazim pored Velikoga i Maloga Vitla gdje su živjeli Japodi i pogledom prelazim po obrađenim njivama uzaludno tražeći proso koje je ovaj narod među žitaricama najviše konzumirao. Naime, doznala sam prije nekoliko dana na jednom znanstvenom predavanju o brončanodobnim i željeznodobnim prehrambenim navikama kod Japoda, koje je podastrijelo podatke istraživačkoga projekta američkih znanstvenika (Penn State University, Odsjek za antropologiju) o prehrani i prirodnim izvorima tijekom prapovijesti u Europi dobivenih na osnovi analize stabilnih izotopa osteološkoga materijala iz arheoloških slojeva, da je ova zdrava namirnica dominirala u japodskoj prehrani, a danas je nažalost nema na poljima unatoč pogodnostima prirodnoga okruženja. Šteta! Iskreno se nadam promjeni onakvoj kakvu je doživjela i zračna luka koja se nazire u neposrednoj blizini. Osim osnovne namjene kakvu imaju aerodromi ova je zračna luka, aeroklub Krila Gacke i avion Douglas DC-3 koji je sletio u Otočac 1944. poslužila kao scena Razbijačima čaša za snimanje spota koji sam pogledala po dolasku kući i zadovoljno ustvrdila da su ovi zaljubljenici u nebeske visine obnovili stari avion i uredili okoliš pa su zaslužili svaku pohvalu i priznanje. Kako je budućnost nepredvidiva možda jednoga dana proizvodnja prosa i zračna luka budu povezani neraskidivim vezama?!
Pročitaj više