Imajmo (opet) Hrvatsku!
Ponedjeljak, 1. kolovoza
Knin je središnje mjesto proslave najvećega državnog blagdana u povijesti hrvatske države – Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, jer je to pobjeda nad pobjedama i kruna svih naših kruna.
Uvodnu rečenicu, koju s ponosom ističem, tijekom predstavljanja svojih knjiga diljem domovinske i iseljene Hrvatske, gotovo u pravilu netko bi mi pokušao ispraviti, otprilike: „Izostavili ste četiri ključne riječi – u novijoj hrvatskoj povijesti.“ Onda slijedi protupitanje: „Dobro. Navedite mi makar jednu veličanstveniju pobjedu hrvatskoga naroda u cjelokupnoj našoj bremenitoj i slavnoj povijesti!“ Muk. Uz navedeno, tužan sam i na prijepore u našemu društvu o „nastanku“ hrvatske Države – je li Ona nastala na temelju antifašizma ili na temelju časne borbe hrvatskoga naroda u Domovinskom oslobodilačkom ratu? Kao časnik u miru HV-e, razumljivo je da bih se priklonio ovoj drugoj tvrdnji, koja bi bila i znanstveno utemeljena da ne postoji ključni problem i to glagolski, a koji u sebi krije niz zamki. Naime glagol – nastati – znači da nešto prije toga nije postojalo, a hrvatska Država je postojala još u VII. st. Znanstveno je utemeljena tvrdnja je, da je Hrvatska država i službeno postojala u vrijeme kneza Branimira, a za to postoje i pisani dokumenti. Nadnevak 7. lipnja (879., kada je papa Ivan VIII. prvi priznao Hrvatsku) trebao bi biti Dan hrvatske državnosti, a ne samo Dan hrvatske diplomacije. Bez onih čvrstih temelja naših dičnih knezova i kraljeva ne bi bilo moguće sagraditi Kuću hrvatsku. Knin u svemu tome ima značajnu ulogu. On je tisućljetni korijen čije se stablo počelo sušiti nakon smrti i posljednjega kralja hrvatske narodne krvi Petra Svačića (1097.).