Zavičajnost koja priziva univerzalnost
Nedavno je u Zagrebu predstavljena knjiga Suvremena vojvođansko-hrvatska kratka priča. Bila je to prigoda da se pred zagrebačkom publikom pokažu makar djelomična književna kretanje u kulturnom prostoru hrvatske zajednice u Vojvodini. Djelomična kretanja zbog toga, jer se u knjizi govori samo o kratkoj priči, pored inače vrlo bogate književne produkcije i, općenito, kulturne djelatnosti među tamošnjim Hrvatima. U knjizi je zastupljeno nekoliko pisaca kratkih priča koji žive u toj kulturnoj sredini i nekoliko onih koji ne žive u njoj, ali su rođeni na tom prostoru i svojim književnim radom tematiziraju problematiku kulturnog trenutka Hrvata u Srbiji.
Knjigu je uredio Vladan Čutura kojemu je bila, kako u uvodu kaže, narativna igričnost glavni i najpouzdaniji kriterij u odabiru tekstova šestorice pisaca koji su uvršteni u ovu knjigu, iako mu (uredniku) nije bila namjera postavljati konačne književno-estetske ocjene o vojvođansko-hrvatskoj kratkoj prozi. Pogovor knjizi naslovljen Vježbanje pogleda napisao je Vladimir Arsenić. Šestorica pisaca, koji su s po dvije priče, izborom urednika Vladana Čuture, našli mjesto u knjizi su Petko Vojnić Purčar, Lajčo Perušić, Mirko Kopunović, Zvonko Sarić, Tomislav Žigmanov i Neven Ušumović.