Likovni problemi su put usavršavanja
Akademski kipar Marijan Glavnik istaknuti je predstavnik hrvatskog kiparstva. Autor je nekoliko značajnih i osebujnih ciklusa, višestruko nagrađivan za svoj plodni opus
Gopodine Glavnik, autor ste značajnog opusa što ga čini nekoliko samosvojnih ciklusa, no idemo od početka. Sjećate li se trenutka kada te odlučili ili poželjeli biti kipar?
– Moja sjećanja na početke razmišljanja o likovnosti sežu negdje u 7., 8. razred osnovne škole. U to vrijeme bila su popularna natjecanja u crtanju na asfaltu između tadašnjih kotareva. Na jednom od njih sam pobijedio 1965. i čini mi se da me je to privuklo u svijet likovnosti.
Mnogi autori ističu svoje djetinjstvo kao iznimno važno. Koliko je za Vaš rad signifikantno djetinjstvo ili najranija mladost s obzirom da te rođeni u tradicionalnoj, stolarskoj obitelji? Sjećanja na oca, djeda?
– Rođen sam u Podravini u obitelji gdje su djed i otac bili obrtnici, stolari. Veliki dio djetinjstva proveo sam u toj radionici, netko je napisao da sam rođen u piljevini, i iz tog vremena počinje moja fascinacija drvetom. Naravno i okruženje u kojem sam rođen – podravska ravnica, Drava i njezine magle, vodenice, staro tradicijsko graditeljstvo, sve to kao dijete upijate i to je nešto što kao sjećanje nosite cijeli život.
Godine 1970. završili te Školu za primijenjenu umjetnosti i dizajna u Zagrebu, kakva su prva umjetnička iskutva? Tko je od profesora imao utjecaj na vas?
– Da, 1970. završio sam ŠPU na odjelu likovne i tehničke obradbe metala. To je razdoblje kada polako počinjem shvaćati u koji svijet ulazim. Kreiranjem nakita i njegove izradbe ulazite u tu treću dimenziju i tu je početak moga razmišljanja o kiparstvu.
Sliijedi vrijeme studiranja na zagrebačkoj ALU, diplomirali ste 1976., dvojica profesora imaju istaknutu ulogu, Želimir Janeš i Ivan Sabolić.
– Godine 1976. diplomirao sam na ALU u klasi prof. Sabolića. Prvu godinu bio sam u klasi prof. Janeša, godinu ranije prešao je ŠPU na Akademiju, kod kojeg sam naučio puno o skulpturi, a posebno o materijalima, o problemima obradbe. Iz tog vremena sjećam se njegove rečenice, koju pamtim, “stvori si likovni problem, samo njegovim rješavanjem možeš ići naprijed.”