Vrhunski dometi hrvatske glazbe
Zahvaljujući vrsnom odabiru izvođača i repertoara, ovoljetni koncerti u osorskoj Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije doista su zaslužili pohvale i trajni spomen u povijesnim analima hrvatske glazbene kulture
Sedam koncerata ovogodišnjih 41. osorskih glazbenih večeri održanih u drugom “poluvremenu” ljeta na otocima Lošinju i Cresu i to od 7. do 21. kolovoza, o kojima je ovdje riječ, potvrdilo je već navedene značajke nacionalnog festivala kojemu dnevni tisak, s časnom iznimkom riječkog Novog lista, nažalost, uopće ne posvećuje pozornost. Naime, Osorske glazbene večeri dokazuju se već peto desetljeće kao glazbeni festival posvećen ponajprije komorno-glazbenim formacijama s jasnim ciljem afirmiranja hrvatske skladateljske produkcije, starije i novije, te praizvedbi, što uglavnom inozemnoj publici, stranim turistima čija brojna nazočnost na svakom koncertu potvrđuje zanimljivost i privlačnost tako koncipirane kulturne ponude, a takvoj bi manifestaciji doista trebalo dati nešto više svakodnevnog medijskog prostora. Ali, u nemogućnosti utjecaja na dnevni tisak, zasigurno je uputnije posvetiti se opisu i ocjeni odslušanoga, jer su, zahvaljujući vrsnom odabiru izvođača, ovoljetni koncerti u osorskoj Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije doista zaslužili pohvale i trajni spomen u povijesnim analima hrvatske glazbene kulture.
U tom kontekstu na prvom mjestu valja istaknuti činjenicu da se trajno pokazuje kako ljetna, turistička publika, nimalo ne zazire od ozbiljnijih i zahtjevnijih glazbenih programa, a kada joj se servira nešto “lakše”, što bi ju vjerojatno trebalo “zabaviti”, nerijetko je pljesak slabiji i prijam pokazuje manje oduševljenja. Doista, ne bi bilo naodmet pozabaviti se i profesionalnim profilima gostiju, osobito inozemnih, koji ljetuju na hrvatskoj obali jer nikako ne treba zanemariti mogućnost da u opuštenoj ljetnoj atmosferi, na toplom jadranskom suncu i našim lijepim turističkim odredištima borave gosti koji dobro znaju što je to kultura a što zabava, pa tako i prema svojim afinitetima biraju sadržaje koje im hrvatski domaćini nude. A da ipak, srećom, o tome i hrvatski turistički djelatnici vode računa, potvrđuju ljetni glazbeni festivali uzduž obale i na otocima. Dakako, Splitsko ljeto i Dubrovačke ljetne igre, nacionalni festivali opsežnijih koncepcija i većih prostornih i sadržajnih mogućnosti, ponudili su bogate programe i ugledne interprete, ali niti Osorske glazbene večeri, upravo zbog svoje programske usmjerenosti, nisu zaostale u zastupljenosti uglednih izvođača.
“Vize” za Osor
Nastup violinista Martina Draušnika i gitarista Krešimira Bedeka (7. kolovoza) pokazao je kako gitarist Bedek vrlo dobro aranžira poznata djela za potrebe izvedbe dua violina/gitara, te su glazbenici izveli Bartokove Rumunjske plesove, Piazzolline Soledad i Adios nonino i Sarasateove Aragonaise i Habaneru iz Koncertne fantazije Carmen, op. 25, izvorno za violinu i klavir, svirajući naglašeno poletno i muzikalno. Paganinijeva Prva sonata za violinu i gitaru u a-molu iz zbirke Centone di sonate op. 64 kao i Sonatina za violinu i gitaru Miroslava Miletića pisane za duo violine i gitare, što bismo mogli shvatiti i kao originalniji skladateljski pristup pri korištenju glazbala. Bilo kako bilo, nešto ležerniji program, ali svakako zanimljiv i vrijedan, a izvedbe vrlo profesionalne, usklađene i dobro uigrane. Martin Draušnik i Krešimir Bedek vrsni su glazbenici s respektabilnim životopisima i njihovo uključivanje u festivalski program bio je dobar potez.