Obloženi oblutci i slikarski objekti
Ljubo de Karina, uvijek aktualan u koncepciji i formi, u percepciji svijeta i u sposobnosti da izrazi svoju ideju o umjetnosti i svijetu, jasno poentira smisao svake svoje kiparske priče, svoj odnos prema umjetničkoj tradiciji i suvremenosti. Asketskim izričajem, jednostavnošću i čistoćom forme, elegantnim minimalizmom i vještom obradbom materijala (drva, kamena, metala), konceptualnim promišljanjem i širokom kreativnom vizijom otvara nove mogućnosti prožimanja, preplitanja i dopunjavanja već rečenog. Novo nadograđuje na staro, novo nadovezuje na prethodna iskustva. Nevjerojatnom lakoćom prelazi iz cjeline u cjelinu (Biomorfni oblici uglačanog drveta, Kamen na kamen, Prodori, Vertikale, Obloženi oblici), iz materijala u materijal. U suglasju s prirodom i kozmičkim silama, u duhu modernističkih i postmodernističkih kiparskih promišljanja, njegova autentična kiparska misao sigurno i smjelo zalazi u europski kiparski prostor.
U Gradskoj galeriji Crikvenica predstavlja Obložene oblike (oblutke i slikarske objekte), prvi puta kao zasebnu cjelinu. S oblaganjem drvenih oblika započeo je 1989. Bilo je to idealno rješenje i idealni oblikovni postupak za izričaj zamisli da prikaže neprikazivo i uhvati neuhvatljivo, da metafizičko učini konkretnim. Postupak je sveo na oblaganje drvene jezgre (oblih ili ravnih površina) bakrenim ili pocinčanim trakama čeličnog lima koje je metalnim čavlićima pričvrstio za drvenu jezgru. Rezultat nikada nije bio jednoznačan. Neke objekte puštao je da se dovršavaju djelovanjem prirodnih elemenata (zrak, vlaga i toplina davale su im zelenkastu patinu), druge je premazivao bojom (crnom, sivom, plavom ili crvenom) i potom šmirglanjem mjestimice skidao nanesenu boju da bi dobio efekte bijelog sjaja lima i blagih kolorističkih nijansa. Paralelnim i višesmjernim slaganjem traka razbudio je strukturna kretanja, istaknuo pulsiranje dekorativnih linija, izražajnost površine i sitnih točaka nastalih ukucavanjem metalnih čavlića čije glavice otkrivaju mjesta prodora u drvenu jezgru. Površina je vidljivi iskaz njegovih misli, u nju je ukucavao svoja iskustva, svoju viziju grafičkih i plastičkih vrijednosti skulpture, svoju mjeru svijeta i umjetnosti.