Biblija me nadahnjuje od djetinjstva

Boraveći u Splitu početkom kolovoza 2016. susreo sam se s pjesnikom Dragom Čondrićem i zamolio ga za intervju. Razlog je bilo dobivanje triju književnih nagrada za pjesničku zbirku „Sedam velikih biblijskih poema“, što je slučaj vrijedan pozornosti, premda je ostao prešućen od naše šire javnosti, ali i od čimbenika od kojih se to nije očekivalo. Susreli smo se na terasi splitskog restorana „Nostradamus“ ispod krošnjatog stabla što me podsjećalo na jasen u rodnome kraju. Oko nas je sjedila ili prolazila masa turista, jer je Split posljednjih godina postao turistički privlačno mjesto. Ovaj grad, bogat arheološkim spomenicima i kulturno-povijesnim znamenitostima, grad u kojem su živjeli neki od vertikala hrvatske znanosti, kulture i samobitnosti, da spomenem samo oca naše književnosti Marka Marulića i povjesničarima omiljenog Tomu Arhiđakona Splitskog, zaslužuje pozornost i ljubav.
Čondrić je pomalo suzdržan i samozatajan čovjek, škrt na riječima. Nepoznat je široj javnosti. Živi u Splitu povučeno svoje umirovljeničke dane, uživajući u unucima. No, kao pjesnik posvemašnja je suprotnost. Stvara moćne stihove i hrvatsku poeziju kršćanskog nadahnuća uzdigao je do europske razine. Rezultat toga su književne nagrade, rekli bismo športskim rječnikom, ostvario je “hat-trick”, što je kod nas rijetkost.
Rođen 21. 12. 1944. u selu Klašnice, kod Laktaša u Bosni i Hercegovini, gdje mu se obitelj sklonila pred strahotama Drugog svjetskog rata. Po struci je pravnik u mirovini. U književnosti se javio relativno kasno. Njegova prva knjiga Evanđelje po čovjeku tiskana je 2009., a zatim slijede: Fragmenti rane jeseni, nagrađena trećom nagradom „Fra Martin Nedić“ u Tolisi, 2011. i Golgota, Golgota!, koja je nagrađena prvom nagradom na trijenalnom natječaju DHK i Pasionske baštine u Zagrebu 2010., te Raspredanje sudbine i konačno Sedam velikih biblijskih poema, koja je 2016. nagrađena s tri nagrade: najprestižnijom književnom nagradom u BiH, nagradom „Antun B. Šimić“, te prvom nagradom Zaklade Terra tolis „Fra Martin Nedić“ i Godišnjom nagradom Društva hrvatskih književnika „Tin Ujević“, kao najprestižnijom književnom nagradom u RH. Član je DHK u Zagrebu i DHKHB u Mostaru.
Gosp. Čondriću, čestitam na najvišoj književnoj Nagradi „Tin Ujević“ za Vašu pjesničku zbirku „Sedam velikih biblijskih poema“. Ova knjiga je nagrađena i Nagradom „A.B. Šimić“ i „Fra Martin Nedić“. Naslov knjige nameće više pitanja, a ja ću postaviti sljedeća: Zbog čega ste se opredijelili za biblijske teme, danas kada se civilizacija Zapada odriče Biblije?
– Prije svega, zahvaljujem Vam na iskrenim čestitkama. A što se tiče Vaših pitanja, počnimo redom. Još kao dječak bio sam fasciniran Biblijom. Pa i kasnije, tijekom školovanja, kada se pomalo formirao moj filozofski pogled na svijet, biblijske teme su me sve više zaokupljale i na koncu dovele do toga da sam, kao odrastao čovjek, postao istinski vjernik i praktični katolik. Pa, onda, kao takav, zašto ne bi pokušao, na svoj pjesnički način, s talentom koji mi je Bog dao, taj svijet Biblije, malo dublje zahvatiti i svoje pjesničke reminiscencije iznijeti pred ljude gladne Riječi, sa nadom, da će naići na plodno tlo i dublje se užiliti u njihovu nutrinu. Cilj mi je ponukati čitatelja na razmišljanje o onom što je pročitao, pa ako sam barem kod nekog to i uspio, bit ću zadovoljan postignutim. Držim, da bi i čitava civilizacija Zapada bila puno pravednija i čovjekoljubivija kad se, tako olako, ne bi odricala Biblije.
