Srbijanska službena politika nikog više ne može zavarati
Vučić, koji se pred Europom i SAD-om odijeva u janjeće krzno, prije samo koji mjesec iz Zemuna je slao poruke od kojih se svima koji su doživjeli srpsku agresiju ledila krv u žilama. Ratna i ratnohuškačka retorika redoviti su repertoar gotovo svih srpskih političara. Koji ne prežu teritorij jedne suverene države nazivati vekovnim srpskim teritorijem.
Srbijanski premijer Vučić se, kaže, uvrijedio. Nije zadovoljan načinom kako u Hrvatskoj tretiraju njegovu i srbijansku politiku pa se potužio diplomatima akreditiranim u toj zemlji, a onda i tamošnjim medijima. Doznali smo, tako, da Vučića „boli što je kao premijer morao prešutjeti najteže uvrede na račun Srbije“ te da „napadi koji dolaze iz Hrvatske nisu zbog izborne kampanje, nego da je to kontinuitet antisrpske politike koja traje godinama“. I konačno da se veleposlanicima predstavio kao čelnik države koja će se potpuno suzdržavati od eskalacije napetosti što bi se, da nije tragično, moglo protumačiti kao dobar vic. Slično je prije koji dan nastupio i srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić koji je pozvao EU da reagira i „spriječi pokušaje rehabilitiranja fašističke ideologije kojima se izravno ugrožavaju europske vrijednosti“. Također i Dačić najednom govori o antisrpskoj kampanji koja se vodi iz Hrvatske. „I zaista bih htio upozoriti one koji govore da se svi u regiji trebaju suzdržavati. Ja sam reagirao na postupke službenih tijela BiH i Hrvatske. Ne postoji nijedna zemlja koja ne bi reagirala na napade na svog premijera ili dužnosnike u drugoj zemlji. Mi smo reagirali na pokliče za dom spremni i na pokušaje rehabilitiranja jedne ideologije koja je ubijala srpski narod“, rekao je Dačić.
Zanimljivo, ti visoki kriteriji ne vrijede kada na primjer srpski ministar Vulin kao službeni predstavnik države koja je na Hrvatsku prije 25 godina izvršila brutalnu agresiju, u Hrvatskoj na primitivan i nekulturan način vrijeđa hrvatske vrijednosti poput blaženog Stepinca i laže o povijesnim činjenicama. Ili kada Srbi i službena politika rehabilitiraju četnika Dražu Mihailovića i dižu mu spomenike iako je riječ o čovjeku koji je potpisao sporazum s nacistima i koji je proganjao Židove i Rome u Srbiji, odnosno implementirao rasističke zakone. Uostalom i dan-danas u Srbiji je četnički pokret jak ili, bolje rečeno, najistaknutiji četnici danas vode službenu srpsku politiku. I dan-danas u Srbiji hrvatska manjina nema ni osnovna prava, a da ne govorimo o tome da je prešutno legalizirano etničko čišćenje koje se događalo devedesetih, kada je iz pojedinih vojvođanskih mjesta, kao što su to Hrtkovci, doslovno otjerano više tisuća Hrvata.
Međutim, dva spomenuta istupa srbijanskih čelnika Vučića i Dačića, a nisu i jedina, pokazuju put kojim Srbija želi ići. A to je put nastavka glumljenja žrtve i skupljanja nezasluženih političkih poena kako bi se prikazali kao tobožnji demokrati i tolerantni, benigni tipovi.