Kolonijalno koprcanje
Koga birati na izborima za [narodne] zastupnike u Hrvatskomu [državnom] saboru 11. rujna 2016.?
Pred tim se pitanjem ovih dana koprcaju birači koji žele postupiti odgovorno prema sebi i svojima. Svi kandidati nude svima sve. Osupnut tako bogatom ponudom svega i svačega, veći se dio nacije praćaka od zla do gorega i natrag. Ljudi nemaju na što nasloniti svoju vjeru.
Na jednoj strani bivši im predsjednik vlade Zoran Milanović, prvi na listi SDP-ove protunarodne Narodne koalicije u I. izbornoj jedinici, i „doživotni bivši Predsjednik Republike“ Stjepan Mesić, zadnji na toj listi, nude – siguran smjer! Obojica bi mogla dobro proći. Zašto? Mesić je na svom ustašovanju po Australiji i po hrvatskim zabitima zaradio dva uzastopna mandata Predsjednika Republike, a i Milanović se ovih dana naciji predstavio kao ustaški unuk. Oni koji se sjećaju kako su godinama ta dva dična hrvatska muža s Miloradom Pupovcem u Srbu orgijastično slavila obljetnice četničko-partizanskoga pokolja Hrvata u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni, mogu biti mirni: Milanovićevi i Mesićevi birači dobro znaju koji je od tih izgreda tim ljudima usidren u srcu, a koji je taktička varka.
Na drugoj strani najnoviji je HDZ iz Bruselja dobio posve nova predsjednika. Njega je, treba to reći, Hrvatska demokratska zajednica, u skladu s europskim standardima, izabrala prije stranačkih izbora. I to plebiscitarno: njegov suparnik, valjda stoga što ga nije bilo, nije dobio ni jedan jedini glas! Tako demokratski utvrđen i potvrđen, Andrej Plenković obećava naciji – vjerodostojnost! Naravno, i sve drugo što obećavaju i druge političke stranke: manje poreze, veće plaće, otvaranje novih radnih mjesta, podizanje poljoprivrede, zaustavljanje iseljivanja, djelotvorniju pravnu zaštitu državljana, razboritu populacijsku politiku, veću potporu znanosti, školstvu i kulturi, skrb o dijelovima hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske.
Svi obećavaju sve to – kao da je Republika Hrvatska doista onakva kako je određena svojim Ustavom: jedinstvena i nedjeljiva, demokratska i socijalna država (čl. 1., st.1.; vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana (čl. 1., st.2.; državni suverenitet je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv (čl. 2. st. 1.). Ali, nažalost, danas i slijepac vidi kako se, otkad smo ušli u Europsku uniju, naša nova „šira domovina“ okrutno ruga hrvatskomu Ustavu.