Treba napisati hrvatski roman o rijeci
S pjesnikom i slikarom Zlatkom Kraljićem razgovaramo u povodu međunarodnog pjesničkog festivala Murakon, koji se treći put zaredom održao u Martinu na Muri, te na lokaciji Žabnik, uporišnoj točki murskoga Parka prirode. Budući da je riječ i o najsjevernijoj točki Hrvatske, ovo mjesto okuplja pjesnike iz cijele „porječne transverzale“, od sv. Martina do Aljmaša, gdje su i granice zamišljenog Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav. Živa pjesnička riječ čuje se na otvorenom prostoru, u prirodnom okolišu pored stare (obnovljene ) vodenice. Udružena s glazbom, pruža osebujan užitak za publiku, te promovira svojevrsno „bratstvo po rijekama“, o čijoj zaštiti i ekološkoj vrijednosti valja voditi ustrajnu brigu u interesu budućnosti svih stanovnika ovoga prostora. Evo što nam je umjetnik i kulturni animator Zlatko Kraljić odgovorio na naša pitanja
Kao inicijator i organizator pjesničkog festivala Murakon, kojom ste se idejom poveli u njegovu osnivanju? Što ste željeli poručiti javnosti?
– Putujući i nastupajući na različitim recitalima i festivalima poezije, kako u domovini tako i u inozemstvu, vidio sam kako to drugi organiziraju. Ideja nije došla slučajno, već dulje vrijeme sam promatrao predivan prostor uz rijeku Muru, tako neobičan i mističan, u mislima sam smještao svoje prijatelje pjesnike na mursku pozornicu i gledao imaginarne nastupe. I ti nastupi su me sve više i više okupirali i fascinirali. Sama je ideja bila da okupim pjesnike iz različitih država i da na festivalu Murakon prezentiramo poeziju za koju se može reći da je i kvalitetna i specifična. U poplavi raznoraznih festivala poezije, u hiperprodukciji izdavanja pjesničkih zbirka, (jer u ovo vrijeme svatko malo pismeniji želi izdati svoju knjigu i onda je čitati svojoj rodbini i prijateljima), htio sam upozoriti na kvalitetne autore koji u svojim državama predstavljaju cvijet pjesništva. Želim da ovaj festival obogati pjesničkom umjetnošću ovu našu malu toplu sredinu i da se razvije u prepoznatljiv festival u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Po čemu je ovaj festival specifičan, koji bi ga moto najkraće opisao?
– Specifičan je po izboru samih autora, po posebnoj murskoj pozornici (festival se događa uz samu Muru u labirintu ljubavi), po posebnoj, mističnoj atmosferi, sceni uz svijeće i baklje, glazbu, šumove rijeke, disanje netaknute prirode… Uz moto Pjesnici u dijalogu s rijekama – ove godine je posebnu notu festivalu davala i ideja – Širimo poeziju, ne strah, Spread poetry, not fear – i tako smo se uz Petra Semoliča, promotora ideje diljem Slovenije pridružili svjetskom trendu koji je pokrenuo malteški pjesnik Antoine Cessar. Ove je godine Peter Semolič, dobitnik Prešernove i mnogih drugih nagrada, a trenutno je među nominiranima za Veronikinu nagradu – nagradu za najbolju pjesničku zbirku godine, bio gost i sudionik Murakona. Sa slovenskom stranom, Društvom slovenskih pisaca, vode se razgovori o jednom zajedničkom projektu naziva Pisci i rijeke, koji će obuhvatiti četiri države, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i Madžarsku. Murakon je izabran kao hrvatski kandidat u tom projektu.