Grad i glazba moji su glavni pokretači
Vitold Košir rođen je 1966. u Zagrebu. Završio je Klasičnu gimnaziju. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je kiparstvo u klasi prof. Šime Vulasa 1989. Studij viole diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1991. u klasi prof. Zlatka Stahuljaka. Zaposlen je u Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije kao stalni član
Studirati na dvije akademije čini se vrlo napornim, no ne ću Vas pitati što je prva ljubav: kiparstvo ili glazba…
– Kiparstvo je svakako moja prva ljubav. Glazba je došla ranije kroz obitelj i muzičku školu ali je i ostala neiscrpni izvor poticaja za rad na skulpturi, poimanje strukture i ritma. Posebno me u kiparstvu privlači potenciranje vremenske dimenzije, toliko važne u glazbi. Moje skulpture nose neizbrisiv trag Šostakoviča, Placeba, Mahlera, The Clasha i Stravinskog.
Vratimo se posebnostima i originalnim pristupima Vaših samostalnih izložbi. Samostalno izlažete od 1994. a skupno od 1991. Autor ste nekoliko osebujnih ciklusa
– Grad i glazba moji su glavni pokretači. U Gliptoteci HAZU izložio sam interpretaciju otisaka urbanog života, za Janačekovu „Glagoljsku misu“ gotovo scenografski sam kreirao cjelokupni sakralni prostor. U dubrovačkoj palači Sponza posegnuo sam za izgubljenim dijelovima života Marina Držića. Za meni možda najdražu izložbu u Galeriji umjetnina Split zaronio sam ponovno u glazbu.
Vaši ciklusu su autorski međusobno isprepleteni no istodobno se doimaju vrlo udaljenima jedan od drugoga?
– Materijali koji me najviše zaokupljaju su tkivo urbanog okruženja u kojem živim. Asfalt, beton i željezo provlače se kroz sve moje izložbe i kao građevni elementi ali i kao konačno odredište skulpturalne strukture.
Svakoj izložbi prilazim kao posebnom projektu i gradim ju kao poseban ciklus. Ipak rado ponovno izložim one skulpture koje su bile vezni idejni element u stvaranju.