U dubrovačkoj galeriji Otok / Art radionica Lazareti (Frana Supila 8), otvorena je izložba Mercedes Bratoš, Danka Friščića i Davora Mezaka pod nazivom „Brod luđaka i Mercedes“. „Izložba Brod luđaka tandema Mezak/Friščić trilogija je koju čine djela Splav Meduze, Gundulićev san i Kum nastala u razdoblju od nekoliko godina, kojom umjetnici potvrđuju poziciju svojevrsnih otpadnika iz glavnih tokova hrvatske suvremene umjetnosti. Svoju poziciju, izvan dominantnih umjetničkih tokova obilježenih praksama temeljenim na neokonceptualističkom angažmanu i propitivanju društvene stvarnosti s jedne strane, ili na različitim prizivima slikarskih akademizama s druge strane, oni su pronašli u još otvorenom (prema Baudrillardu, bez značenja praznom, ali vrijednom istraživanja) prostoru postmodernističkog postupka citatnosti, u estetici ružnog, kiča i tresha, oslanjajući se na kulturološki i antropološki talog povijesti i kulture zapadnog civilizacijskog kruga. (…) Snovi i maštarije koje slikar Vlaho Bukovac razvija u svojim slikarskim alegorijama, upotrijebivši značenje lika i djela Ivana Gundulića, u spektakularnim kompozicijama Hrvatski preporod, Gundulićev san ili Razvitak hrvatske kulture, s kraja 19. i početka 20. stoljeća, apoteoza su hrvatske kulture, njezine povijesti i suvremenosti. Mezaku i Friščiću bila je dovoljna činjenica što se Bukovac u sve tri slike, a pogotovu u Snu poigrao situacijom koja indicira erotizam i uklapa ga u scenu apoteoze. Gundulić u Snu sanja Osmana, identifikacijski ep hrvatske književnosti, ali i slobodarskih političkih ideja, dok ga Bukovac postavlja da onako “muški”, posve rasterećeno i lascivno, s ruba dubrave, promatra razodjevene vile (zapravo osmanske ratnice) koje se komešaju u vodi i magli u središnjem dijelu slike.“, zapisao je Tihomir Milovac. „Nove slike Mercedes Bratoš iz Ciklusa „Tapeti u haremu“ vratile su mi vjeru u čistu žensku radost postojanja, stvaranja, pa čak i stvaranja pod cijenu podčinjenosti muškarcima. Njezine slike su poput slavujevog pjeva u kavezu. Kao da je uspjela spojiti nespojivo na svojim platnima – sliku i glazbu. Pa da, te slike me podsjećaju na sofsticiranije glazbene čestitke koje su nam nekad slale naše imućnije bake. Opet je Mercedes Bratoš uspjela spojiti moderno i tradicionalno. Postaviti vorholovski razigrane tapete u harem. Harem na kakav sve više podsjeća i ovo naše društvo u kojem žena uz svoj vlastiti poziv ili posao mora kuhati, brinuti se za djecu. I u kojem joj za utjehu ostaje jedino da nad kipućim loncem glasno veselo pjeva i po pločicama zamagljenim od jušne pare kažiprstom slika sve ono što joj nedostaje: poljupci, romantična ljubav, zabava i … sve vezano uz to.“, opaža Pavle Svirac. Izložba je otvorena do 4. listopada 2016.
U Galeriji Kraljice Katarine u Mostaru (Trg hrvatskih velikana bb) otvorena je izložba članova Hrvatskog društva karikaturista. Na izložbi sudjeluje četrdeset, od ukupno devedesetak članova koliko broji HDK, a predstavit će se sa 116 radova. „Izložba je nastavak serije predstavljanja hrvatske karikature i Hrvatskog društva karikaturista izvan Hrvatske. Proteklih godina hrvatska karikatura predstavljena je u Norveškoj, Francuskoj, Turskoj, Austriji i Belgiji. Ova izložba ipak nije tek još jedno gostovanjem u inozemstvu, već isto tako i kulturni događaj koji pridonosi učvršćivanju međusobnih odnosa Hrvata iz BiH i Hrvatske.“, prenosimo s culturenet.hr – a.