Mala kritička retrospektiva
I više je nego dobro znano da je slikarstvo Zorislava Drempetića Hrčića utemeljeno na krajoliku Hrvatskoga zagorja i velikoj europskoj slikarskoj tradiciji, a posebno u njezinoj hrvatskoj inačici čiju respektabilnu liniju baštini kao legitimni nasljednik. Ističući i ove odrednice govorimo i o autoru plodnog i visoko vrjednovanog opusa kojega kritika čita kao suvremenoga hrvatskog klasika.
Ovim smo izborom iz slikareva stvaralaštva nastojali sažeto apostrofirati njegove osnovne značajke, a poglavito duboku vezanost uz krajolik te koncepciju slikarstva na tradicijskim slikarskim premisama. Također, treba napomenuti da izložba obuhvaća veliko vremensko razdoblje počevši od ranih 60-tih godina i djela datiranih u ovom desetljeću u kojem se iščitavaju njegove značajke, a njihove preobrazbe slijedimo u stalnom produbljivanju vlastitoga likovnog izraza. Zbog jasnijega sagledavanja retrospektivno izložene cjeline ipak valja skrenuti pozornost da u ovom izboru nisu uvrštena djela iz medija grafike, unatoč činjenici što je autor i u njemu ostvario intrigantne tematske cjeline, najčešće ukoričene u grafičkim mapama. (…)
Treba napomenuti da Drempetićevo slikarstvo iščitavamo i u kontekstu velike suvremene hrvatske pejzažne tradicije u kojoj se prepoznaje kao dragocjen prilog. A tu su tradiciju stvarali brojni hrvatski slikari među kojima se naročito izdvajaju opusi Frane Šimunovića, Otona Glihe, Ede Murtića, Eugena Kokota…, ne samo po svojem iznimnom slikarskom umijeću, već i osebujnom autorskom interpretacijom krajolika, dakako, posve drugačije konfiguracije i drugih obilježja od Drempetićeva Hrvatskog zagorja i, naravno, samoga slikarskog rukopisa te različitih poetskih konotacija i estetskih dosega. Na ovako koncipiranoj retrospektivnoj izložbi još se htjela osvijetliti i kromatska sastavnica koja se provlači cjelokupnim stvaralaštvom u gotovo istoj tonskoj ljestvici oblikovanoj bojama Drempetićeve palete. Izborom se htjelo naglasiti da se već i u ranijim djelima jasno naziru slikareve osnovne značajke u slobodnijem potezu kistom, prozračnošću prostora prožetog specifičnom svijetlom iznijansiranom tonskom skalom boja: bijele, žute, smeđe, okera, cinobera, bakreno crvene, crne, sive. (…)
Mogli bismo kazati da je slikarska pojava Zorislava Drempetića Hrčića izrasla na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni u jedinstvenoj likovnoj poetici prepoznatljivoga slikarsko rukopisa znalački oblikovanom na neprolaznim vrijednostima. One se otkrivaju u bogatom iskustvu baštine kako one iz razdoblja romantičnog i klasicističkog slikarstva, tako i onom magičnom snagom svjetla kojom su Tarner ili veliki majstori baroka osvjetljavali prostore svojih slika.