Vrijeme je za revidiranje izbornog zakona o pitanju manjina
Pripadnici nacionalnih manjina godinama se nalaze na listama političkih stranka, odnosno na listama neovisnih zastupnika, ministri su u mnogim vladama i svakako bi trebalo razmisliti o tome da se postupi onako kako to rješava većina europskih država. A to je da se ukine ili ograniči izbor manjinskih zastupnika na način da imaju rezervirana, sigurna parlamentarna mjesta.
Vrijeme sastavljana vlada uvijek je plodonosno za političke predstavnike nacionalnih manjina. To je vrijeme za njihovih pet minuta i vrijeme u kojem mogu legalno trgovati svojim zastupničkim mandatima. A osam mandata koliko im pripada lijepa je brojka. Koja se lijepo da pretvoriti u određeni broj mjesta pomoćnika ministara, određene foteljice u javnim tvrtkama. Uopće nije ni važno je li riječ o kompetentnim ljudima. Inače, svi smo protiv uhljeba, ali kada oni dolaze iz redova manjine, onda je riječ o „zaštiti manjinskih prava“ u koja nitko ne smije taknuti a kamoli zatražiti da se nešto promijeni. Pa kad je već tako, politički predstavnici manjina mirne duše mogu pokazati i svoje druge političke apetite. Na primjer, pravo dvostrukog prava glasa, odnosno mogućnosti da pripadnici nacionalnih manjina glasuju na manjinskim listama (u posebnoj izbornoj jedinici) i za listu u izbornoj jedinici kojoj pripadaju. Politički predstavnici manjina takve zahtjeve opravdavaju time da Hrvatska treba dosegnuti visoke standarde zaštite i prava manjina. A ako se netko i usudi takvo što kritizirati, neovisne udruge i dežurni samozvani analitičari napunit će stupce mainstream medija i danima govoriti o zatiranju manjinskih prava.
Istina je, međutim, sasvim suprotna. Nema države u Europi koja ima tako visoki standard zaštite manjina kao što ga ima Hrvatska i koja tako malom postotku manjina daje čak osam rezerviranih saborskih mjesta. Druga stvar, u Hrvatskoj je priznato čak 20 manjina što je gotovo nevjerojatno za države veličine Hrvatske, ali i one mnogo veće. No sve to ne znači da je situacija idealna. Politički predstavnici nacionalnih manjina, njih osam, u Sabor ulaze i s tek stotinjak glasova, ali imaju mogućnost odlučivati o parlamentarnoj većini i biti jezičac na vagi ako je riječ primjerice o glasovanju o promjeni Ustava. A takvo što više nije demokracija. Dakle, neophodna je promjena izbornog modela kada je riječ o izboru manjinskih zastupnika.
S obzirom na činjenicu da se već desetcima godina pripadnici nacionalnih manjina nalaze na listama političkih stranka, odnosno na listama neovisnih zastupnika, da su vrlo često ministri ili drugi pripadnici izvršne vlasti, svakako bi trebalo razmisliti o tome da se postupi onako kako to rješava većina europskih zemalja. A to je da se ukine ili ograniči izbor manjinskih zastupnika na način da imaju rezervirana, sigurna parlamentarna mjesta. U najmanju ruku, treba razmisliti o model da se predstavnici manjina biraju isključivo kao ekskluzivni manjinski zastupnici i da imaju ograničen mandat koji se tiče isključivo manjinske problematike.
