Za novu arhitekturu hrvatskoga kulturnoga prostora
Na tribini Hrvatsko slovo uživo, 22. rujna 2016., predstavljena je nova knjiga publicista i književnog kritičara Mate Kovačevića: Biljezi hrvatskoga identiteta: zemljopis, politika, vojništvo, povijest, arheologija, književnost, književna povijest, jezikoslovlje, objavljena u nakladi Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskoga slova, u rujnu 2016.
Knjigu su predstavili: Hloverka Novak-Srzić, prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, Hrvoje Hitrec, Stjepan Šešelj, a recenzent knjige je i akademik Dubravko Jelčić. U ovome broju donosimo prikaze Miroslava Tuđmana i akademika Dubravka Jelčića.
Rekonstrukcija hrvatskoga identiteta
Kada pogleda sadržaj knjige Mate Kovačevića „Biljezi hrvatskoga identiteta“, prva će pomisao čitatelja biti da pred sobom ima kompendij od niza prikaza tekstova iz raznorodnih područja. Taj dojam potvrđuje i činjenica da su tekstovi pisani kao tjedni prilozi u Hrvatskome slovu (lipanj 2013. – lipanj 2016.), najčešće potpisani pseudonimom autora Trpimir Kovač. Međutim, prvi će dojam već poljuljati neuobičajena struktura prikaza: bez uobičajenih citata i dodatnih referenci, prikaz reduciran na osnovnu ideju i/ili sadržaj djela, ali sa ocjenom djelu vanjskih – povijesnih i političkih – odrednica u kojem je djelo nastalo a autor djelovao.
Tek naknadno, kada je tih 120-ak prikaza sabrano u cjelinu, tek sada možemo shvatiti smisao poveznica raznorodnih tekstova, tek sada možemo razabrati i stvarni naum te skrivenu namjeru autora. Mate je Kovačević tri godine sustavno, iz tjedna u tjedan objavljivao, u ovoj knjizi sabrane prikaze, ali je istovremeno od javnosti tajio cilj svojega projekta. Ni u predgovoru nije imenovao svoj projekt, ali je očito da je težio rekonstruirati, „obilježiti“ i „biljegovati“ hrvatski identitet ključnim tekstovima nastalim kroz stoljeća. Posvetio se posebno nizu zaboravljenih, zanemarenih, zabranjenih i proskribiranih zemljopisnih, političkih, vojnih, povijesnih, arheologijskih, književnih, književno-povijesnih, jezikoslovnih „biljega“ presudnih za nacionalni identitet.
Mate Kovačević rekonstruira korpus tekstova koji su ključni za razumijevanje hrvatskoga nacionalnoga identiteta. On ništa ne oduzima, niti nešto dodaje, sadržaju pojedinih teksta. On ih inkorporira u novu cjelinu. U novo organiziranom korpusu znanja o hrvatskoj nacionalnoj povijesti i kulturi, svi ti tekstovi zadržavaju svoje izvorno značenje ali poprimaju novu potvrdu i novi smisao u trenutku kada je stvorena samostalna i suverena hrvatska država. Zato vjerujemo da projekt Mate Kovačevića ima još jednu, dalekosežniju dimenziju a to je: rekonstrukcija korpusa javnoga znanja o hrvatskome nacionalnom identitetu.
Na takav zaključak upućuju već materijalne činjenice o godinama kada su pojedina djela prvu puta objavljena, a potom su izbrisana iz javnosti temeljem ideoloških i političkih kriterija, ali su ponovo postala dio javnoga znanja tek u demokratskoj Hrvatskoj. Mate Kovačević u svojim prikazima argumentira zašto je sadržaj tih knjiga bio razlogom politike njihove ekskomunikacije te zašto su te knjige nužna sastavnica nacionalnoga pamćenja. Razmak od godine prvoga izdanja do pretiska, dobar je pokazatelj dugih razdoblja političke torture i neslobode. Ilustracije radi (ne navodimo naslove već samo ime autora prikazanog djela te godine prvoga izdanja, odnosno pretiska): Dr. Ivo Pilar /1915. – 2014.; 1918. – 1995./; Dasen Vrsalović /1978.-2013./ ; Ferdo Šišić /1902. – 2004.; 1926. – 1991./; Ferdo Hefele 1893.-1992./; Ante Starčević: djela /1879.-1896. – 1995./; Ernest Bauer /1969.-1991./; Krunoslav Stjepan Draganović /1937. -1991./; Ivan Sopta /1937.-2006./; Ante Pavelić /1968.-2015./; Mile Budak /1938. – 1995./; Andrija Radoslav Glavaš /1945. † – 1995./; Krešimir Miron Begić /Buenos Aires 1985. – Split, 1998.; Winnipeg, 1988. – Split, 2007./, itd.
Evociranje višestoljetne političke i kulturne povijesti Hrvata
Knjiga Biljezi hrvatskoga identiteta Mate Kovačevića, danas najistaknutijeg, a nije pretjerano reći i najsvestranijeg i najosebujnijeg hrvatskog književnog kritičara, privlači pozornost svojim sadržajem, kao što zaslužuje priznanje već i s formalnih razloga.
Višestoljetnu političku i kulturnu povijest Hrvata, sve aspekte njihova postojanja i djelovanja tijekom stoljećâ, od ranog srednjovjekovlja do naših dana, evocirao je ovaj pisac prikazujući više od stotine znanstvenih i umjetničkih djelâ koja se bave, kako je sâm naveo, zemljopisom i politikom, vojništvom i poviješću, arheologijom, književnošću, književnom poviješću i jezikoslovljem, pri čemu je aktualizirao i neka gotovo već posve zaboravljena djela, koja u sklopu polidisciplinarne povijesne cjeline otkrivaju svoju specifičnu i nespornu vrijednost i važnost.
Držeći se jedino ispravnog načela, da je zadaća ne samo znanstvenog nego i svakog javnog djelovanja utvrditi činjenice i tako otvoriti put istini, u svim disciplinama, a ne samo u povijesti, dok je interpretacija činjenicâ često puta ovisna o ideologiji, dakle nekim subjektivnim kriterijima, Mate Kovačević nije izbjegavao i zaobilazio ni razdoblje Drugog svjetskog rata, koje u našoj historiografiji još uvijek izaziva nepomirljive ideološke nesuglasice, kontroverze i sukobe.