Hrvatska slika sa šibenskih Vidika
Ponedjeljak, 26. rujna
Nakon redovite jutarnje molitve i meditacije u crkvi sv. Frane s drugom dvojicom franjevačke braće, pošao sam u svoju župu sv. Petra na Vidicima gdje pastoralno djelujem kao župnik. Ovih se dana bavimo preuređenjem rasvjete u crkvi. Crkva je sagrađena 2004., a župa ustanovljena 1992. tako da sljedeće godine slavimo 25 godina postojanja župe i želimo u što ljepšem svjetlu dočekati ovu proslavu. Kupio sam nove lustere i reflektore koji će posebno obasjavati prostor gdje se nalazi naši crkveni zborovi.
Točno u podne započela je svečana sjednica šibenskog Gradskog vijeća povodom dana Grada Šibenika koji se slavi 29. rujna na sv. Mihovila zaštitnika grada i biskupije. U ime naše samostanske zajednice samostan sv. Frane gvardijan fra Ivan Bradarić je preuzeo godišnju nagradu za uređenje i otvorenja samostanskog muzeja sv. Frane. Ovu smo iznimnu nagradu dobili jer samostan čuva crkvenu, gradsku, ali i narodnu povijesnu baštinu ne samo posljednjih osamsto godina koliko su franjevci ovdje prisutni već i mnogo stariju baštinu.
Popodne sam nastavio uređenje crkvenih prostorija u čemu mi je pomogao rođeni brat Zvonimir koji mi je došao ovih dana u posjet. „Piturali“ smo prostor novog župnog ureda. Navečer sam bio na prvom satu tečaja talijanskog jezika. Kroz svoje školovanje sam naučio engleski i njemački, ali sada kao svećenik sve više primjećujem koliko je za komunikaciju s drugim svećenicima iz drugih država važan talijanski jezik. Nadam se da ću ga dobro svladati.
Utorak, 27. rujna
Jutros rano započele su pripreme za snimanje pojedinih scena iz života sv. Nikole Tavilića, našeg prvog hrvatskog kanoniziranog sveca, jeruzalemskog mučenika. Za tu prigodu dobili smo na posudbu srednjovjekovne kostime s Hrvatske radiotelevizije iz Zagreba, a oko pripreme glumaca i statista brine se ekipa iz Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku. Cijeli projekt vodi Svetište sv. Nikole Tavilića u Šibeniku uz suradnju s fotografskim studijem iz Sarajeva. Mladi glumac Filip iz Zagreba dva je mjeseca puštao kosu i bradu kako bi bio nalik sv. Nikoli čiji lik poznajemo samo sa starih srednjovjekovnih slika. A danas su Filipu obrijali i dio kose kako bi imao tonzuru, stari znak primljenih crkvenih redova. Oživljavamo povijest!
Treći član naše samostanske zajednice, ovogodišnji zlatomisnik fra Augustin Kordić sudjelovao je jutros na simpoziju povodom 950. godina grada Šibenika gdje je talijanska znanstvenica Nadia Togni govorila o velikoj talijanskoj Bibliji iz sredine 11. stoljeća koju je papa Grgur poslao kralju Petru Krešimiru IV. kao znak političke povezanosti, ali i jedinstva u katoličkoj vjeri nakon velikoga raskola. Tu Bibliju staru već gotovo jedno tisućljeće čuvamo u našem samostanu. Dok ovo pišem nalazim se u našoj samostanskoj knjižnici u kojoj je ova Biblija najvrjedniji eksponat.
Danas sam imao župnu katehezu za učenike sedmih i osmih razreda osnovne škole i prvi puta sam nekoga od učenika poslao kući. Jedna krizmanica je u crkvu došla s na koljenima potpuno razderanim „rebatinkama“, a još prije dva tjedna sam ih lijepo upozorio kako se moraju pristojno odijevati i ponašati u crkvi. Morao sam je upozoriti i poslati kući, makar je rekla da je tako odjevena bila u školi. Ne znam zašto tamo to dopuštaju. Na trenutak sam se zapitao jesam li ja odjednom postao stari strogi župnik koji više ništa ne dopušta mladima? Ili kad već društvo i škola ne žele postavljati granice kulturnog ponašanja, očito Crkva mora opet o tome govoriti.