Nenadmašni slikar svjetlosti koja treperi i pjeva
Sa svojih osobitih, osobnih i nadosobnih vlastitosti Ivo Dulčić jamačno zavrjeđuje biti označen autentičnim slikarom Mediterana. U tome pogledu posve razložnim i pristalim valja ocijeniti naslov izložbe Mediteran Iva Dulčića, koja povodom 100. obljetnice slikarova rođenja bje postavljena od 3. svibnja do 26. lipnja 2016. u Umjetničkome paviljonu u Zagrebu.
S obzirom na okolnost da su mnoga Dulčićeva djela freske, mozaici i vitraji, dotična izložba nije mogla upriličiti obuhvatan prikaz slikarova bogatog i raznolikog stvaralaštva. Stoga ju je pogrešno nazvati retrospektivnom, napomenuo je na otvorenju izložbe njezin autor akademik Tonko Maroević te dometnuo da joj je znatno bolji označitelj Mediteran jer se u tome pojmu savršeno zrcali Dulčićev živi kolorit.
Motritelji Dulčićevih slika ne trebaju biti osobiti znalci i upućenici da bi se osvjedočili kako je Dulčićev mediteranski kolorizam autentičan i iskren, zatečen u posvemašnjem suglasju sa svjetlošću: slikar je, bivajući u dosluhu ili, bolje rečeno, u “dovidu” sa svjetlošću, njojzi smjerno ugađao e da bi zasjala samobitnom snagom svoje bićevitosti, snagom fizičkih joj svojstava i metafizičkih vlastitosti. Marno i tankoćutno osluškivao je Dulčić svjetlost, navlastito njezine široke izražajne registre, protegnute od nježna čipkasta titranja na izmeđici sa sjenom do snažna nahrupa rojeva svjetlosnih čestica štono pripravljaju dinamička mrljolika smjestišta za nanose samosvjesnih boja skladotvorno složenih u kromatska suzvučja. Zaista, svjetlost Dulčićeva treperi i pjeva modulima čistih boja; svjetlom umiveni motivi, preobraženi i nadrealni, zrcale onostrane zbiljnosti. Valja u tome smislu citirati fragmente izvrsne objasnidbe iz pera Igora Zidića, istinskog znalca i ponajboljeg mjerodavnika:
“Dulčić je […] bio slikar niz zraku, ne slikajući toliko svjetlost koliko slikajući iz svjetlosti. Izjednačivši, tim i takvim izborom motrišta, Boga i Sunce, dospio se predstaviti kao izvoran kolorist. Slikati s visoka – iz ptičje perspektive – značilo je i biti s pticom, biti s Duhom, biti i s Duhom Svetim. Time je bio potvrđen kao spiritualni, kao religiozni slikar u svakoj čestici svoga djela: čak i onda kad je slikao kavane, plaže, igrališta. […] Slikati s visoka značilo je, stoga, i slikati apstraktno – točnije: apstrahirajući, slikati moderno, izražavati se sažeto.” (I. Zidić, Rukopis oka, Zagreb 2014., str. 380.)
Doista, na slikama Iva Dulčića – neovisno o tome je li riječ o primjerice marini “Barke u luci”, veduti “Trg Republike”, “Portretu Joze Kljakovića” ili motivima “Amfora”, “Maslina u uvali Lozni”, “Požar na otoku” – moguće je na izuzetan način doživjeti Bogom danu sunčevu svjetlost i njome zamilovan, bogomdan mediteranski živi kolorit.
Strastveno doživljavanje i vjerodostojno slikanje svjetlosti baštinio je Ivo Dulčić umnogome iz franjevačke tradicije. Nije nepoznata slikarova bliskost franjevcima i njihovu nauku. Ne samo sv. Franji nego i sv. Bonaventuri, iz 13. stoljeća, zvanomu Doctor Seraphicus (hebr. serafim: ′goruća bića′), koji je posredstvom Aleksandra Haleškoga preuzeo i reafirmirao Augustinov platonistički eros, k tome i voluntarizam sv. Augustina, njegovo učenje o milosti te navlastito Augustinovu metafiziku svjetla. Svako je tijelo u svojoj bîti svjetlost, naučavaše sv. Augustin. Ta sveprisutna svjetlost nazočna je samo odabranima, onima koji su joj posvećeni. U spoznajnim činima prosvjetljuje čovjekovu duhovnu dušu. Izvorište svjetlosti kao i izvorište duhovne duše jest u Bogu: zato čovjek u svim stvorenjima može razaznati Božji stvoriteljski trag, svojevrsni Stvoriteljev “svjetlosni otisak”. No valja kazati i to da gorljivi je i impulzivni slikar Ivo Dulčić očitovao naklonost i ljubav ne samo prema svjetlosti nego i prema vatri, ognju (likovni kritičar Matko Peić stoga posve opravdano govoraše o Dulčićevoj “pirofiliji”).
Ovdje mi se čini prikladnim opetovano posegnuti za riječima Tonka Maroevića. On je u odličnu esejističkom osvrtu Slikar Juga, svjedok pasije, tekstu otisnutu u katalogu rečene izložbe, napisao među inim sljedeće: