Svako natjecanje je nezamjenjivo iskustvo
Ivan Krpan rođen je u Zagrebu 1997. Danas je student četvrte godine klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Rubena Dalibaltajana. Do sada je ostvario međunarodne uspjehe, nagrade i priznanja, među kojima izdvajamo pobjedu na Međunarodnom natjecanju EPTA u Belgiji 2014., 2. nagradu na Međunarodnom natjecanju studenata podunavskih zemalja u Ulmu 2014, 1. nagradu na Međunarodnom natjecanju mladih pijanista u nizozemskom gradu Enschedeu (2014.). Samo prošle godine, 2015., za svoja iznimna postignuća osvojio je nekoliko nagrada: 1. nagradu na županijskom pijanističkom natjecanju u Zagrebu i 1. nagradu na državnom pijanističkom natjecanju u Dubrovniku te 4. nagradu na Mozartovu natjecanju u kineskom gradu Zhu-haiju 2015. Povod ovom razgovoru jest nedavna 1. nagrada u Etlingenu u Njemačkoj i 3. na Chopinovu natjecanju u glavnom gradu Rusije te nagrada za najbolju interpretaciju Chopinove poloneze
Gospodine Krpan, u posljednje ste vrijeme sudjelovali na više svjetskih natjecanja za mlade glazbenike te dobili više nagrada. Što Vam, uz nagrade, donose ta natjecanja?
– Prije svega, natjecanja su prilika da date sve od sebe, a svaka takva prigoda sa sobom nosi nezamjenjivo iskustvo. I upravo to je za mene svrha natjecanja. Osim toga, čovjek na taj način sve bolje upoznaje samoga sebe jer svaki je nastup prigoda da se preispitate i budete iskreni prema sebi.
Nastupate od Njemačke, Belgije… do Kine… Po čemu se razlikuju ta natjecanja, što svako od njih čini specifičnima? Odakle ste ponijeli najsnažnije dojmove?
– Natjecanja se ponaprije razlikuju po programu koji se izvodi te po opsegu tog programa. No bitnu ulogu na svakom natjecanju ima i sastav žirija. Što je natjecanje uglednije, prijavljuju se bolji kandidati iz više država te je konkurencija jača. Osim toga, na najuglednija natjecanja kandidati dolaze na poziv nakon što su poslali snimku i bili odabrani od stručnog ocjenjivačkog suda. Takvo je primjerice i natjecanje “Ferruccio Busoni” u talijanskom Bolzanu gdje sam pred komisijom svirao ovoga ljeta kako bih se plasirao na natjecanje koje će se održati tek sljedeće godine.
Koliko je za Vaš autorski pristup bitna tradicija hrvatskoga pijanizma?
– Budući da se školujem u Zagrebu, pripadam hrvatskoj pijanističkoj tradiciji. No kako je moj profesor Ruben Dalibaltayan Armenac školovan u Moskvi, on mi prenosi utjecaj ruske pijanističke škole. Mislim da je za glazbenike važno da budu otvoreni prema različitim tradicijama i utjecajima.