Ne dopustimo da se ugasi naše unutarnje svjetlo
Ponedjeljak, 17. listopada
Budim se uz sivo i prohladno jesenje jutro koje puno ne obećava dok provirujem pospano nosom van iz našeg njemačkog doma. Tijekom dana ako i grane koja zraka sunca teško da ću je uspjeti uloviti. Ovo učestalo skrivanje sunca iza oblaka i jest jedan od razloga mojih tihih uzdaha za hrvatskim suncem, nebom i morem… Na početku tjedna nemam nekih posebnih planova, ali sam zato još prepuna dojmova vezanih uz moj nedavni boravak u Hrvatskoj. Razloga tomu ima više: predstavljanje moje zbirke poezije u Zagrebu te moje sudjelovanje na 7. hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Varažadinu i Svibovcu Topličkom. Još sam u mislima i ugodnim sjećanjima na sve doživljeno, pogotovo zbog dojmljive atmosfere pune digniteta prema ljudskim žrtvama, bolu, čovjeku, bratu… Bila sam ganuta toplinom i ljudskošću svih nazočnih s jedne strane, a s druge šokirana nezainteresiranošću i ravnodušnošću medija. Iako svi znamo da je današnja Hrvatska teško podijeljenja, ipak, više negoli i na jednom drugom primjeru, na ovome se vidi da je današnja Hrvatska zemlja s dva lica kada su u pitanju oni drugi: jedno lice ima za sadašnjost, a drugo za prošlost, što je pokazatelj ne samo licemjerstva, već i puno težih problema u društvu (da ne kažem grijeha). Moje je stajalište da svaki narod, svaki čovjek pa time i svaka žrtva ima pravo na istinu. Ona nije i ne može biti eksluziva niti jedne ideologija niti bilo koje vladajuće elite.
Utorak, 18. listopada
Svim Lukama čestitam današnji imendan! Sveti Luka nije nikada koračao uz Krista, nije gledao njegovo lice, no ostavio nam je svima vrlo živu poruku kako ići za Kristovim stazama života. Usput, podsjećam sina da čestita danas svom bratiću (i vršnjaku) današnji imendan i osamnaesti rođendan. O važnosti izbora puta kojim idemo mogla bih napisati cijeli roman, jer se svaki dan suočavam s tim izborom… Recimo, trenutno iščitavam neke do sada mi nepoznate podatke koje povezujem s idejom o globalizaciji koja mi se čini već prožvakanom, iako ne do kraja! Prema onom što sam uspjela “iščitati†između redaka, globalizacija, to je, čini se, dio smišljenog, dobro razrađenog i dugo provođenog (zamalo stoljeće i pol zacrtanog plana), kojem je od početka bio Kristov nauk na putu pa su ga se njezini ideolozi željeli riješiti jednom zauvijek. Zanimljivo kako baš ove ideje imaju neke poveznice s osnutkom Teozofskog društva, koje je osnovano još 1875. u New Yorku, a koje su zasigurno proizašle opet iz nekih drugih i još starijih ideja. (“Teozofija je drevna božanska mudrost, koja ‘propagirajući bratstvo i vjersku snošljivost, pripravlja čovječanstvo za novo doba, koje ima da dođe…., provodeći nauk da se Bog može naći u svemu, dobrom kao i zlomu.’…†Zbog čega sam danas razmišljala o ovome? Zato što sam uočila kako postoji velika sličnost između njihovih ideja i ideja vodeće svjetske organizacije, UN-a, kao i ideja najvjerojatnije buduće predsjednice SAD-a, Hillary Clinton. U dijelu govora na Wall Streetu (prema nedavnoj objavi Wikileaksa) stoji razotkrivena njezina izjava da je “toliko uzbuđena oko završetka postojanja Sjedinjenih Država kakve poznajemo†(?) Dakle, Clinton kao da najavljuje Novi svjetski poredak (s jednom svjetskom vladom) ili se ja varam? S druge strane, ovih dana procurio je u javnost plan UN-a za čovječanstvo u 14 točaka, u kojima stoji i ovo zapisano: Djeca budućnosti služit će jednoj svjetskoj vladi i pripadat će jedinstvenoj svjetskoj kulturi… Stvorit će se religija ‘univerzalnih istina’: spoj kršćanstva i orijentalnog misticizma…itdâ€. Nadam se da ne moram dalje pojašnjavati kako se ovakvim idejama nama običnim smrtnicima, a napose kršćanima želi polako, ali sigurno “isprati mozakâ€. Stoga, mi koji danas koračamo za Kristovim stazama života, trebamo zahvaliti Bogu što je on naš jedini Stvoritelj, a njegov sin, naš pravi Spasitelj.