Dirigent i solistica s uzornim dometima
Koncert Zagrebačke filharmonije s novim šefom dirigentom Davidom Danzmayrom održan je 21. listopada u Velikoj dvorani Lisinski, a unutar Plavog ciklusa
Novi šef-dirigent Zagrebačke filharmonije, austrijski maestro mlađeg naraštaja David Danzmayr očito je veliki dobitak za orkestar kojemu su na čelu bili ponajbolji hrvatski dirigenti i koji bilježi dugu i uspješnu povijest u hrvatskoj glazbenoj kulturi. Doista, filharmonijski orkestar u svakom je glavnom gradu država s „osobnom kartom“ glazbeno-kulturnih metropola, važna sastavnica cjeline upućivanja najšire publike u ljepote i bogatstva repertoara pisanog za opsežni instrumentalni sastav čija su glazbala u europskoj baštini ustanovljena kao standardi za ostvarivanje posebnog zvukovnog konglomerata i kaleidoskopa kolorističkih zvučnih efekata. Da je tome tako i da upravo Zagrebačka filharmonija svojim postojanjem, tradicijom i kontinuiranim djelovanjem osigurava posebne glazbene doživljaje u okvirima baštinjenih glazbeno-kulturoloških silnica, mogla se brojna publika uvjeriti i na koncertu održanom 21. listopada u Velikoj dvorani Lisinski, a unutar Plavog ciklusa tog za zagrebački glazbeni život neizostavnog i neophodnog orkestra. Naime, program koji je uključivao dvije simfonije prvaka europske klasične glazbe Ludwiga van Beethovena (1770-1827.), velikana čija su ostvarenja prepoznata kao izvorišta duhovnosti i najviše humanosti čovječanstva, Prvu simfoniju u C-duru, op. 21 i Sedmu u A-duru, op. 92, te Pjesme čeznuća velikana hrvatske glazbe Jakova Gotovca (1895.-1982.), genija koji je svoj narod oplemenio djelima čija su nam polazišta, izvori i emocionalnost osobito bliski, takav je program naprosto morao oduševiti. A kada se čulo izvedbe kojima je ravnao David Danzmayr, nemoguće je ne zaključiti da je u Zagreb došao dirigent koji odlično poznaje i vlada repertoarom europske provenijencije, ali i duboko poštuje i cijeni glazbenu baštinu sredine u koju je došao raditi. U Beethovenovim je simfonijama maestro otkrivao pojedinosti instrumentacije, dramaturški slijed glazbenog događanja pojedinih stavaka i ukupnost melodijsko-harmonijskih te dinamičkih i agogičkih detalja na način koji dokazuje vrsnu dirigentsku obrazovanost, nadasve razvijeni osjećaj za evokaciju klasičnih stilskih zahtjeva i osobnu muzikalnost kojom postiže cjelovitost u interpretaciji odabrane partiture. Beethovenove su glazbene ideje, struktura simfonija i ukupnost orkestralnoga sloga Davidu Danzmayeru očito savršeno poznate. To je kultura iz koje je svojim podrijetlom i školovanjem na uglednom učilištu Mozarteumu u Salzburgu proizašao i u tom se glazbenom okružju odlično snalazi, razumije ga i sposoban ga je prenijeti jednako glazbenicima koji sviraju pod njegovim vodstvom kao i slušateljima čiju pozornost osvaja. Briozna tempa, uzavrelost ritma ali i dubina Beethovenova genija ovjekovječena primjerice u jedinstveno kontrapunktski razvijenom, melodijski podatnom i sadržajno neodoljivom, antologijskom Allegrettu Sedme simfonije, potvrđivali su da slušamo vrsno uvježbani orkestar, plemenito zvučeće gudače, tehnički sigurna i glazbeno nadahnuta puhačka sola, riječju glazbenike usklađene sa svojim voditeljem u želji da publici pruže istinski užitak. Dugotrajni je pljesak dokazivao da su slušatelji to vrlo dobro prepoznali.