Gledišta prijatelja Europske unije u Njemačkoj
Dnevnik „Bild“ posvetio je četiri stranice ideji Europske unije. Priupitao je bivše i sadašnje službenike Europske unije kako oni doživljavaju procese u Uniji. Isto tako pitao je po jednog građanina iz 28 država članica Europske unije što im Europska unija daje. Riječ su dobili i unuci nekih od osnivatelja Europske unije. Njihovi odgovori su vrlo zanimljivi, pa ćemo ih ovdje djelomice prepričati
Veliki prijatelji Europske unije priznaju da postoji niz problema koji se moraju preispitati. No oni istodobno naglašuju da je Europska unija više nego zbroj kriza, više nego raspoloženje da je ona na putu propasti. Oni dokazuju da je Europa snaga jedne ideje: vjere u jedinstvo raznolikosti („Bild“). Ona je kao sag od šarenih krpica, kao ogranak velikog kontinenta, kao poluotok tog kontinenta već tri tisuće godina središte brojnih kultura i vjera. Nije dobro naglašavati da „mi trebamo više Europe“, nego se treba zalagati za bolju Europu, a ne za više Europe, kažu prijatelji Europske unije, poučeni porazom tog pojma koji se stalno ponavljao. Zbog te riječi „više Europe“ slika Europske unije gubila je svoj sjaj. Europska samosvijest može se poboljšati samo ako se 500 milijuna Europljana može uvjeriti da im Europa osigurava blagostanje i mir. Dnevnik „Bild“ posvetio je četiri velike stranice ideji Europske unije. Priupitao je bivše i sadašnje službenike Europske unije kako oni doživljavaju procese u Uniji. Isto tako pitao je po jednog građanina iz 28 država članica Europske unije što im Europska unija daje. Riječ su u dnevniku dobili i unuci nekih od osnivatelja Europske unije. Njihovi odgovori su vrlo zanimljivi, pa ćemo ih djelomice prepričati. Patrick Adenauer, unuk prvog njemačkog kancelara nakon Drugoga svjetskog rata Konrada Adenauera izrazio je radost što nema više graničnih stanica kada preko Nizozemske i Belgije putuje na obalu Sjevernog mora. Kada vozi u smjeru Sjevera misli: To je djelo moga djeda. To je bila njegova vizija. Europa kao kuća slobode. Moj djed bio gradonačelnik Koelna kada je završio Prvi svjetski rat. Doživio je okupaciju Rheinlanda od strane Francuza, pa naciste i onda razaranje u Drugom svjetskom ratu. Prije nego što je postao prvi savezni kancelar znao je da će Njemačka moći živjeti samo kao dobar susjed u miru i blagostanju. Uspjelo je pomirenje s Francuzima, Poljacima, s Izraelom, s cijelom Europom.