Hrvatska vokalna baština je iznimno bogata
Kristina Beck-Kukavčić diplomirala je pjevanje na Glazbenoj akademiji u Ljubljani u klasi prof. Eve Novšak-Houške. Magistrirala je na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. Diplomirala je i filozofiju i hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je solistica u hrvatskim nacionalnim kazalištima u Rijeci i Osijeku. Održala je brojne koncerte i nastupe solistički i u komornim sastavima u Hrvatskoj i inozemstvu. Surađivala je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Komornim orkestrom Gaudeamus, Puhačkim orkestrom Hrvatske vojske, Tamburaškim orkestrom HRT-a, Zagrebačkim madrigalistima, uz Hrvatski sakralni trio, Chordes trio i dr. Nastupala je u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Islandu i dr. Djelovala je kao profesor savjetnik solo pjevanja na Glazbenoj školi „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu. Predavač je kolegija Hrvatska vokalna lirika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Od majke ste Ivane Lang, hrvatske skladateljice, pijanistice i pedagoginje, zasigurno naslijedili zanimanje za glazbu, za pjevanje?
– Od najranijeg djetinjstva pamtim kako se u našem stanu svakodnevno muziciralo – sviralo i pjevalo uz klavir do kasno u noć. Dolazilo nam je mnogo glazbenika, pjevača i pijanista, živa glazba je bila sveprisutna. Sve je to doprinijelo normalnom slijedu imati zanimanja za glazbu, u mojem slučaju ponajprije za učenje pjevanja.
Kako je došlo do ideje o osnivanju kolegija Hrvatska vokalna baština na Muzičkoj akademiji?
– Slušajući predavanja prof. Gerharda Zellera s Kunstuniversität (Umjetničko sveučilište) u Grazu o njemačkoj vokalnoj baštini, došla sam na ideju i postavila si pitanje: zašto ne bi takav kolegij postojao i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu?! Moja pjevačka koncertna djelatnost sastojala se od pretežno od izvedenih skladba hrvatskih skladatelja, dosta praizvedba i snimkaza Hrvatski radio. Cjeloživotno skupljanje, istraživanje i izvođenje Hrvatske vokalne baštine urodilo je plodom. Tadašnja pročelnica Odsjeka za pjevanje Muzičke akademije prof. Vlatka Oršanić podržala je moju ideju o osnivanju novog kolegija na Muzičkoj akademiji, koji se u kontinuitetu održava već sedam godina.
S obzirom na to da je to nedovoljno istraženo područje, kako ste dolazili do nota?
– Jedan dio nota imala sam u kućnom fundusu, ostale sam tražila u knjižnicama Muzičke akademije, Hrvatskome društvu skladatelja, Hrvatskome glazbenom zavodu, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici… Dirigent Antun Petrušić mi je skrenuo pozornost na široki dijapazon izvedbenih hrvatskih opera te sam kod njega i od njega imala mogućnost upoznati literaturu.
