Vladi Republike Hrvatske, premijeru Andreju Plenkoviću, Ministarstvu pravosuđa, INI
Hoćete li dati podršku izvrsnom potezu Damira Vanđelića, predsjednika Nadzornog odbora INE, kojim bi se trebao okončati sukob oko legalnosti sustava upravljanja u INI tj. usklađivanja s vrijedećim zakonima RH, a pojednostavljeno se sastoji u tome da se ukinu funkcije izvršnih direktora, te Odbora izvršnih direktora kao tijela? Time bi trenutni izvršni direktori bili direktori sektora a Odbor izvršnih direktora više ne bi postojao? Što mislite kakav će biti odgovor Uprave tvrtke u kojoj MOL-ovi predstavnici zahvaljujući dvostrukom glasu predsjednika Uprave Zoltana Aldotta imaju većinu? Hoćete li proučiti i Međudioničarski ugovor iz 2009., kojim je MOL-u osigurana većina u Upravi, a operativene ovlasti prebačene na Odbor izvršnih direktora čije članove imenuje Uprava? Je li točno da godinama niti jedan član menadžmenta kojega imenuje INA nema utjecaja na izvršno poslovanje, niti može imati presudan utjecaj na imenovanje? Zbog toga se u praksi događalo da je često članovima uprave INE bilo zabranjeno prisustvovati sastancima Odbora izvršnih direktora, iako su im formalno nadređeni? Slijedom toga i u kombinaciji s Listom ovlasti i zaduženja, dokumentom koji definira hijerarhijske razine, događalo se da se cijeli niz odluka u INI donosi nakon konzulatacija ili na prijedlog menadžera iz MOL Grupe a da Uprava INE o njima nije niti obaviještena? Nije li to suprotno odredbama hrvatskoga zakona o trgovačkim društvima? Znate li što se do sada čekalo i zašto nitko ništa nije poduzeo? Hoćete li pomoći u skladu s Vašim ovlastima?
Hrvatskom saboru, Vladi Republike Hrvatske, MUP-u, SOA-i, HINI, hrvatskoj javnosti
Zabrinjava li ikoga što je na čelu Hrvatskog novinarskog društva osoba koja je beogradski profesor sa srednjom školom? I nakon skandala u tom istom društvu, kada su u prostorije pustili opskurne likove, na desetak cm od predsjednice RH i američke veleposlanice u RH, te su izvikivali što god im je palo na pamet i napadali predsjednicu? Nikome ništa? Sada je taj čovjek sa zadatkom objavio da je na njega izvršen atentat i to već prijavio međunarodnoj zajednici? Objavio je tu tvrdnju na svom Fb, o tome svi govore danima na radiju i televiziji. Je li policija izvršila očevid? Ima li kakvih dokaza za to? Rekao je da je vijak koji drži automobilski kotač izvađen, prepiljen na pola, vraćen i djelomično zavrnut, tako da nakon trenja pukne? Znači li to da nije znao da se u kotačima nalazi pet takvih čeličnih vijaka, koji ne bi svi pukli ni kad bi ih prepilili napola? Zašto nije najprije pozvao policiju, nego vučna službu? Razgovarao je s automehaničarom o tome? Tvrdi da je dijelove jednog vijka pokupio kad je guma počela krivudati i kad se zaustavio? Zašto tada odmah u strahu nije nazvao policiju? To se slučajno dogodilo na dan kada je državni vrh u Sloveniji , Mariboru, na ispraćaju žrtava iz Barbarina rova? To odjednom postaje trećerazredni događaj a atentat na Sašu prvorazredni događaj? O ispraćaju žrtava u Hrvatskom se saboru nije govorilo ali se zbog druga antifašiste sve diglo na noge i negdje ugledalo reanimirano ustaštvo? Drugi događaj koji je hrvatska javnost ignorirala a Saša želio zamagliti je obavještajni skandal u Crnoj Gori i Srbiji te pokušaj ubojstva Mila Đukanovića? Je li istina i ima li indicija da je BIA (Bezbednosno informativna agencija) nekako u to vrijeme stupila u kontakt s Lekovićem, koji je tih dana bio u okolici Novoga Sada? Je li slučajnost i da su Srbi „otkrili agenta CIA-e“, no ne govori se o audiozapisima na kojima se čuje kao srbijanski vojni i obavještajni dužnosnici dogovaraju napad na Đukanovića? Slučajno je nakon toga u Beograd došao i šef ruske obavještajne službe? Zašto hrvatska javnost o tome ne zna gotovo ništa i što je s izvješćivanjem o vanjskoj politici i uopće sa servisom vijesti u Hrvatskoj? Zašto smo sada u medijskom mraku, u slobodnoj državi? Tko je „zaslužan“ za to i što ćete učiniti da bi nam mediji bili neovisni i objektivni?
Vladi Republike Hrvatske, premijeru Andreju Plenkoviću
Milorada Pupovca je i Ivo Josipović proglasio etnobiznismenom i nije mu replicirao što vjerojatno znači da se i on s time slaže. Hrvatski građani su iznimno svjesni. No, više ih zabrinjava to što Pupovčeva stranka SDSS traži mjesta državnih tajnika ili pomoćnika ministara pa se traže, ni manje ni više, pomoćnik ministrice kulture (sjetimo se Čedomira Višnjića koji i danas radi u Ministarstvu kulture i vodi Odjel za razvoj), državni tajnik ili pomoćnik ministra u resorima obrazovanja, regionalnog razvoja i fondova Europske unije te poljoprivede, zatim u Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje, možda još nešto sitno? Pupovac izjavljuje da je participacija pripadnika srpske manjine na razini ispod ministarske, dogovorena? Kako to da je suradnja s jednom manjinom uvijek najvažnija i da ta manjina može dobiti mjesta koja želi i traži? A ta stranka? Sjećate li se tko ju je osnovao, na prijedlog ratnog zločinca Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića kao jedinstvena srpska stranka, 1997. godine, jer Stanimirović i 2015. izjavljuje kao je Samostalna demokratska srpska stranka nastala fuzijom Samostalne srpske stranke (SSS), čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac i Srpske demokratske stranke (SDS) čiji je predsjednik bio Stanimirović? Sjeća li se netko da je Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) bio zabranjen rad 1992., odlukom hrvatskih institucija? Sada nam sljednici te stranke biraju mjesta u ministarstvima, koja god požele??? Zar to zaista nikome nije važno?