Ljepota drva u ljepoti djela
U Galeriji “Az†Hrvatske kulturne zaklade – Hrvatskoga slova izložbu skulptura Mile Mudrovčića otvorili su 18. listopada likovni kritičar Stanko Špoljarić i voditelj Galerije Stjepan Šešelj. Izložba se može razgledati do 8. studenoga
Plemenitost i vitalitet drveta poodavno su privukli Milu Mudrovčića (1953.) oblikovanju skulptura za koje je već u ranoj mladosti pokazao nesporni talent. Iz godina s kraja osnovne škole sačuvano je djelo neobično minuciozne kiparske razradbe kao nagovještaj kasnijeg opusa. Istina Mudrovčić je kiparstvo, zbog drugačijeg životnog profesionalnog opredjeljenja, stavio u okvire hobija obilježenog istinskim stvaralaštvom. Prividna usputnost negirana je vrijednosnim dosezima opusa, u kojem razumljivo postoje određene oscilacije. No glavnina njegovih ostvarenja pravog je kiparskog naboja, sa sjajnim osjećajem za materijal, za tvarnost i taktilitet drveta. Izdanci stabala, debla i grane privukli su ga još u djetinjstvu jer u rodnoj Lici drvo je i simbol i sinonim prirode. Naučio je gledati i vidjeti i u posjećenim i za preradbu izrezanim stablima, torza debla (čistih „neutralnih“ oblika) moguće forme svojih skulptura, a isto tako u panjevima, zadebljanim granama, nositeljima slutnje organičkih odrednica, prepoznati na asocijativnoj razini neki motiv, ponuđenom izobilju kreativnom intervencijom dajući sadržaj. U oba slučaja riječ je o interpretaciji osvojene stilistike, kojom Mudrovčić zanosom i vještinom osmišljava svoje skulpture. Mudrovčićeva figuracija najlogičnije se veže uz pojam izvorne umjetnosti, izraza jedrine i čvrste jezgre, s neraskidivim karikama sa silnicama prirode. Putenost drveta ne zaustavlja se na opni već egzistira u ukupnosti dojma. Mudrovčićev prvotni oblikovni ideal je realistična preciznost, potka njegove poetike, s račvanjem u dva smjera, prema ekspresionističkoj slobodi, odnosno stilizaciji.