Kad žrtva postane agresor i obratno
Što slijedi nakon uhićenja hrvatskih branitelja pripadnika HVO-a iz Orašja? Vjerojatno uhićenja onih koji su branili ostale dijelove bosanske Posavine. Zar smo se za to borili?
Iznimno velika buka digla se, poglavito u Hrvatskoj i BiH, nakon uhićenja desetorice pripadnika HVO-a, odnosno Junaka Domovinskoga rata na čelu s generalom Đurom Matuzovićem u Orašju. Riječ je o ljudima koji su tijekom 1992. i 1993., zajedno sa suborcima, branili i obranili ovaj dio bosanske Posavine od srpskog agresora. Da su Srbi zauzeli Orašje, put bi im nakon okupacije Vukovara (18. studenoga 1991.) bio otvoren prema Osijeku i Virovitici, pa možebitno i sve do Zagreba.
Nakon sramnih uhićenja nevinih ljudi, hrvatska diplomacija izrazila je „zabrinutost“, ali dobila je i odobrenje da njihovi predstavnici mogu posjetiti uhićene junake, koje je Tužiteljstvo BiH zasad pritvorilo „samo“ na mjesec dana, kao okorjele kriminalce.
Na taj način Srbi su poslali jasnu poruku hrvatskim braniteljima („ma gdje bili“) da ista ili slična sudbina može snaći relativno veliki broj i onih koji su se u ratu borili i ginuli protiv „sile“, koja je, na čelu sa Miloševićem, Kadijevićem, Karadžićem, Mladićem, Martićem i sličnima željela osvojiti Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, ne birajući sredstva i ne brojeći mrtve, a još manje razorene bolnice, crkve, dječje vrtiće, tvrtke, škole…
U najnovijoj „agresiji“ na sve što hrvatski diše uhićeni su: Đuro Matuzović, Ivo Oršolić, Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Baotić, Marko Blažanović, Mato Živković, Anto Živković i Stjepo Đurić.
Nakon uhićenja mnogi su se „probudili“, poglavito oni koji su „zaboravili“ na Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Valentina Ćorića i Berislava Pušića, koje je sud u Haagu nepravomoćno osudio na ukupno 111 godina zatvora!
Oni su osuđeni po tzv. zapovjednoj odgovornosti i već godinama sami, napušteni gotovo od svih, prije svega hrvatskih državnih institucija, u zatvoru mirno i dostojanstveno čekaju svoju sudbinu. Riječ je o istaknutim pojedincima, sudionicima obrane hrvatskog dijela Bosne i Hercegovine.
U Hrvatskoj oni se više i ne spominju, jedino ih se znaju prisjetiti ekstremni ljevičari, od kojih je većina rat provela u podrumu, ili na kupanju u Španjolskoj ili nekoj drugoj državi, u kojoj nisu imali pojma što se od 1991, pa nadalje događalo u Lijepoj Našoj.