Ćokovac – glagoljaška utvrda
Ljubav prema glagoljici i ljubav prema moru moguće je spojiti u jedan kratki glagoljaški izlet. Prvo odredište: Biograd. Konačni cilj: benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana, poznatiji kao Ćokovac u Tkonu na otoku Pašmanu
Posljednji je rujanski vikend. Toplo ranojesenje sunce i ugodno more još uvijek mame kupače na plažu, a nema gužve koja vlada u vrhuncu sezone. Stjecajem okolnosti na put sam pošla sama, a odsutnost gotovo svake komunikacije mi je godila.
Do konca rujna Ćokovac otvara svoja vrata za posjete turistima svakoga dana osim nedjelje od 16-18 sati. Trajekt iz Biograda polazi u 14.30 i za dvadesetak minuta stiže u Tkon. Samostan se nalazi na brdu i vidljiv je iz pristaništa tako da nije bio problem u kojem smijeru krenuti, a i činilo se da nije daleko. Nakon četvrt sata hoda glavnom cestom koja prolazi dužinom oba otoka, Ugljana i Pašmana, a koji su povezani mostom, dolazim do odvojka i ploče koja jasno upućuje na smjer za samostan.
Ubrzo asfalt nestaje i zamjenjuje ga šljunak, a potom i malo grublje kamenje. Ukazuje se nova tabla: Glagoljaški put. Iznad svih očekivanja! To je nešto novo? Kako samo znaju što me veseli?! Staza je sve lošija. Kročim dalje, iako mi je kretanje jako otežano jer na nogama imam sandale. Padaju mi na pamet neoprezni izletnici koji pođu na Velebit u japankama pa ih onda GSS spašava iz nevolje. Nisam ništa bolja od njih. U tom trenutku mi ni moja samoća više nije bila tako ugodna. Ipak, nakon petnaestak minuta hoda savladavam Glagoljaški put i stižem podno samostana. Shvaćam dvije stvari: duž tog puta nisam spazila nikakvo glagoljaško obilježje (možda je to glagoljaški put u nastajanju?), a osim te kvrgave staze do samostana vodi i asfaltirana cesta kojom bez problema mogu proći i automobili i dame u finim sandalama, samo što je početak te ceste nešto dalje u odnosu na odvojak kojim sam ja krenula.