Ime zločinca ne bi smjela nositi ni uličica
Dopustiti da se imenom jednog od najvećih svjetskih totalitarnih diktatora naziva ne jedan od središnjih trgova već i bilo koja uličica sramotno je, nečovječno i protucivilizacijski. Europa je jasno kazala da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u središnjoj i istočnoj Europi u prošlome stoljeću bez iznimke bili obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava.
Bandićeva najava da će raspisati referendum o tome hoće li jednom od središnjih zagrebačkih trgova, Trgu maršala Tita promijeniti ime, te tvrdnja kako će o tom pitanju odlučiti građani, ne samo da je promašena, nego ozbiljno krši zakone najprije Hrvatskog sabora, a onda i Vijeća Europe.
Doduše, zakon se prekršio već odavno jer spomenutom je Trgu davno trebalo biti promijenjeno ime. I to odmah nakon pada komunističke totalitarne države. Dopustiti da se imenom jednog od najvećih svjetskih totalitarnih diktatora naziva ne jedan od središnjih trgova već i bilo koja uličica sramotno je, nečovječno i protucivilizacijski.
Vijeće Europe, a čija je i Hrvatska članica, još 25. siječnja 2006. usvojilo je Rezoluciju (broj 1481) kojom osuđuje zločine totalitarnih komunističkih režima, a koja obvezuje države članice. U njoj se, među ostalim, precizno navodi da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u središnjoj i istočnoj Europi u prošlome stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko država u svijetu, bili bez iznimke obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja ljudskih prava, stoji u Rezoluciji, uključivala su ubojstva i pogubljenja, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanja, slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma. Sve je to, a postoje i živi svjedoci i materijalni dokazi bilo prakticirano u Titovoj Jugoslaviji.
Danas, pak, u Hrvatskoj postoje snage i pojedinci koji unatoč povijesnim istinama i međunarodnom pravu inzistiraju na tome da se jedan od središnjih zagrebačkih trgova i dalje naziva po komunističkom zločincu. Razlozi za to su jaki utjecaj pojedinaca iz prošlog sustava ali i nametnuti mit o tome kako je Tito bio nekakav bonvivan i čovjek koji je dobro živio ali i pustio i druge da žive. Doduše, čak i spomenuta Rezolucija Vijeća Europe to detektira kao veliki problem pa u jednom dijelu daje obrazloženje zbog čega još postoje pojedinci navezani na totalitarni komunistički sustav koji ga javno brane. Tako navode da poslije pada totalitarnih komunističkih režima u središnjoj i istočnoj Europi nije provedeno niti iscrpno i produbljeno međunarodno istraživanje, niti rasprava o zločinima što su ih počinili ti režimi. Usto, te zločine nije odmah osudila međunarodna zajednica, kao što je bio slučaj s nacističkim zločinima. Samim tim u dijelu široke javnosti postoje i oni koji nisu svjesni zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi. To više, kako se navodi u Rezoluciji, što su komunističke stranke u nekim državama zakonite i još uvijek djelatne, čak i kad se nisu distancirale od zločina što su ih u prošlosti počinili totalitarni komunistički režimi.