Odavanje počasti bilo je dostojanstveno
Odavanje počasti u Vukovaru prošlo je na najvišoj razini. Mirno i dostojanstveno. Osobito je bilo zapaženo da je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović s ponosom koračala u nepreglednoj koloni držeći za ruku kćerku Željke Jurić.
Ove godine, 18. studenoga 2016., na 25. obljetnicu srbijanske okupacije Vukovara i Škabrnje, u tom se gradu i selu, okupilo stotinjak tisuća ljudi. Ni jedne godine ih nije bilo više. Čak je i Vlada RH jedan dan zasjedala u Vukovaru te donijela iznimno važne odluke za ovaj grad. Čim je Vlada osnovana, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.), na čijem sam čelu, predložila je Vladi, odnosno premijeru Plenkoviću da se njihove sjednice što hitnije održe u Vukovaru i Škabrnji, ali i da hrvatska država bude ta koja će obnoviti vukovarski Vodotoranj, jedan od najvećih simbola hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Kao da su nas poslušali. Sastanak je održan, a za Vodotoranj su izdvojili čak 18 milijuna kuna, odnosno točno onoliko koliko je nedostajalo. Na taj način ovaj simbol patnji, otpora i pobjede bit će relativno brzo obnovljen, a u punom sjaju moći će se vidjeti čak i iz Novog Sada, odakle su dolazi srpski tenkovi i topovi koji su ga htjeli, a nisu ga nikada uništili. Sada još preostaje da Vlada održi sjednicu u Škabrnji i da na taj način osim moralne da i drugu pomoć ovom malom mjestu kojeg su barbari, poglavito zločinačka JNA, razrušili, masakrirali nevine ljude…
Odavanje počasti prošlo je na najvišoj razini. Mirno i dostojanstveno. Osobito je bilo zapaženo da je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović s ponosom koračala u nepreglednoj koloni držeći za ruku kćerku Željke Jurić. Željka je bila djevojčica kad su je četnici zajedno s članovima obitelji potjerali iz njihova doma, a ona je tada na sebi imala samo plavi kaputić koji je sačuvala i s kojim je i sada ponosno koračala od vukovarske Bolnice pa do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata. U svakom slučaju, dirljivo.
Međutim, dok su se u Škabrnji javno čitala imena poginulih i nestalih, to se nažalost u Vukovaru nije dogodilo. A moja malenkost neprestano upozorava da su ginuli ljudi od imena i prezimena, a ne brojke. Amerikancima, primjerice, to se ne može dogoditi. Oni svake godine prisjećajući se i terorističkog napada 11. rujna, na komemoraciji, na mjestu gdje su srušeni „blizanci „Svjetskog trgovačkog centra (WRC) čitaju imena poginulih te im se i na taj način odaje počast.
Ove godine, baš kao i prijašnjih, „nitko“ se nije sjetio istaknuti ime prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, a još manje njegovih najbližih suradnika, kao što je to primjerice bio ratni ministar obrane Gojko Šušak.