Jančićev hommage Malekoviću
U Maloj dvorani Galerije Prica, otvorena je 15. studenoga izložba “Hommage Vladimiru Malekoviću” Drage Jančića. I ostaje otvorena do 27. studenoga.
Stilistika nekog umjetnika u prvom redu odraz je njegova senzibiliteta, ali i nekih vanjskih okolnosti koje intenziviraju ili smiruju osnovne značajke svjesnog ili spontanog odabira poetike. Drago Jančić također se vjerojatno našao na razmeđima kojim putem krenuti, a da pri tome sačuva autentičnost izraza, slikarski svijet koji će usprkos silnoj vjetrometini izraza biti njegov.
Dakako nemoguće je neokrznut izaći iz agresivnosti – izama karakterističnih za umjetnost našeg vremena, bilo likovnih aktualnosti ili načina koji su obilježili bližu likovnu povijest. Jančić je jasno trasirao svoja umjetnička htijenja, obogaćena, možda i podsvjesno, neobičnom svježinom. Naime, Jančić je godinama radio kao likovni pedagog, ostvarivši vrhunske rezultate. Predanjem i znanjem učinio je predmet, objektivno često guran na marginu školskog programa, učenicima iznimno zanimljivim, potičući u svakom sklonost za lijepim, i sukladno pojedinačnim talentima izvlačio iz njih nit kreativnog.
Ali koliko je dao toliko je i primio. Neposrednost dječjeg i mladenačkog izraza i njihovo čisto oko tako je postalo i ostalo Jančićeva svojina, uprisutnjena u svom fluiditetu, bez pretjerane opisnosti, i u ostvarenjima umjetničke zrelosti. Postojana u svim stvaralačkim ciklusima, a posebice u primjeru sadržajne simpatičnosti i provedbi neukrućenih načela gradnje slike kod đačkog uzrasta, i gdje Jančić povezuje svoje iskustvo i dječju neopterećenost spram pretjeranosti pravila. Iz teksta predgovora kataloga Stanka Špoljarića
Drago Jančić rođen je 1937. u Prigorju Brdovečkom. U Zagrebu je završio učiteljsku školu 1957., a 1963. godine diplomirao je likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu kod profesora Mladena Veže i Josipa Poljana. Isprva, radio je kao nastavnik likovne kulture u OŠ Ante Kovačića u Mariji Gorici, a od 1969. do umirovljenja 2001. u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Prigorju Brdovečkom, gdje je posebno afirmirao rad keramičarske sekcije. Bavio se metodikom nastave likovne kulture. Surađivao je u Obrazovnom programu HTV-a prilozima i realizaciji programa likovne kulture u slobodnim aktivnostima.