POLIŽANROVSKO ŠTIVO (Piše: Ivan Božičević)

Ozbiljna književnost ne mari za tržni totalitarizam

Od poližanrovskih tekstura i struktura sklopio je Mladen Machiedo knjigu ”Zapisi iskosa” u koju je inkorporirao stihovane sastavke, epigrame, prozne refleksije, esejističke minijature, sentencije, aforizme, gnome… Autor je svoje ”raspršene” tvorbe i oblike, koji su nastali u razdoblju od 2009. do 20l2., razvrstao u osam ciklusa/ blokova. Machiedo je knjigu otvorio ciklusom Eksterijeri, a naslov sugerira da je pisac u tome ”startnom” bloku usredotočen na stvari i slike, situacije i zgode, pojave i činjenice što ih producira i nudi tzv. stvarnost i društvenost, ponajprije ona domaća, hrvatska.
U prvome sastavku (Oni nailazeći), koji ima četiri rečenice, autor se dotiče novih, ”nailazećih” naraštaja, i to onih izobraženih koji žive ”u intelektualnom poentilizmu bez okvira” a ne zanimaju ih ”uzroci, posljedice, stavovi”. Sastavak je posvećen sunaraštajniku Marku Grčiću. Machiedo i sebe i Grčića uvrštava među ”odlazeće”, među intelektualce kojima je naraš tajna pripadnost, čak i u poznim godinama, ”kao krvna grupa”, a svaki susret i kontakt sa sunaraštajnikom je ”potencijalna mikro-transfuzija”. Machiedo fiksira stvarnosne prizore i situacije koje znaju imati i groteskiziranu notu. U njegov će vidokrug ući primjerice ”Tri postarije Gracije” koje izlazeći iz tramvaja ”vrište” istodobno ”svaka u svoj mobitel”. Pisac se implicite pita: jesam li među ljudima ili među stvorenjima koja imaju samo ljudolike ”face”. Ta su stvorenja zapravo ”Hedonisti virtualnog”, a vid im je ”sužen do mobitela na koljenima”, komentirat će pisac jednu navadu, trend koji je premrežio zbilju i postao posve ”normalan” i ”standardan”.
Hrvatska zbilja producira i nudi banalnost a u njezinu ”konzumiranju“ posebice prednjači mlađarija. Ona traži razonodu u ”Tvornici kulture” a ne razmišlja o nazivu te ”institucije”. Nema pojma da se u tvornici proizvodi ”serijska roba”, a kulture nije, ne smije biti roba ”serijske proizvodnje”, reći će Machiedo.