Živim i stvaram okružen žarkim bojama
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Niko Ančić (Trpanj na Pelješcu, 1948.) autor je neobično izvornog artističkog izraza, snažnog kolorističkog opusa s brojnim samostalnim izložbama, u domovini i inozemstvu, autor čije je djelo valorizirano u bogato opremljenoj monografiji s kritičkim tekstom Stanka Špoljarića i ovih je dana, iznimno marljiv.
Djelujete u miru Zaprešića, u Vašem smo atelijeru, prepun je slika iz novoga ciklusa koji je posvećen otocima. Vi kao ekspresionist pristupate na svoj poseban način motivu, otoku. Tamo gdje završava figuracija u Vašem ciklusu otoka započinje apstrakcija ili se one međusobno prepliću?
– Prije bih rekao da se prepliću jer teško je kod slikara odrediti što je početak. Isto kao što je teško reći kod slikara, u slikanju, kada je kraj.
Vraćam se svojim davnim početcima, umjesto na Akademiju likovnih umjetnosti, otišao sam na drugi studij i postao ing. radiologije. Time sam se bavio neko vrijeme, živio sam dvostrukim životom i onda sam jednoga dana rekao, dosta i posve, u cijelosti se posvetio slikarstvu. Išlo mi je odlično, primljen sam u HDLU. Otišao sam u Njemačku, dobio sam boravišnu dopusnicu kao slikar. U posljednje vrijeme, zbog zdravstvenog stanja, manje sam tamo, iako dovoljno. No, moram reći da osim u Dubrovniku i Korčuli, te Zagrebu, u domovini sam malo prisutan. Dosta boravim u Majorci, u Španjolskoj, doista su me zaokupili ti motivi…