ŠPORT (Piše: Zvonimir Magdić)

Modrić nadigrao i Ronalda i Messija!

Hrvati dominantni u hispanskom el Clasicu Barse i Reala

Tak je to: ne može bez Hrvata i Argentinaca. Na Camp nou, u igri Barcelone i kraljevskog Madrida, Ramos je uletio i glavom, zabio u zadnjim minutama el clasica, na točno loptu, iz slobodnjaka, Hrvata, Luke Modrića. Na kraju utakmice – to priča Modrić – Ramos mu je šapnuo: “Lucas, konačni si dodao jednu dobru loptu!” Jasno, pošalica, jer je Modrić, baš na toj utakmici imao više od devedeset posto točnih dodavanja. I bio, po ocjenama prense, suigrača i gledališta, čovjek tekme. Bolji i od Ronalda i od Messija! Bravo Luka. Ja ga, takvog, ne pamtim. Lagan, krhak, ali – očito – snažnih nogu, i još snažnijeg duha, on je nagazio, nekoliko puta, i doslovce, ni manje ni više, nego Maradonina nasljednika, lovca na golove, Argentinca, Messija. Padao mu je u noge, bacao se, navlačio, pokrivao, tretirao, obesil se na “pulgu”. Borac, kakvog još nisam vidio. Takav je Modrić potreban Čačiću. Jednostavno, genijalac. Kakav dekor “Novog igrališta”! Plavo, žuto, modro pokrilo je gigantsku tribinu. Bio sam na njoj. Jednom, pokusa poradi,u zadnjem gornjem redu. Htio sam vidjeti vidi li se, iz tih već pomalo sokolovskih visina, uopće – nogomet. Igrači. I hvataju imena aktera. Bilo je sve u redu. Na koncu, Barsa sprema proširiti igralište. I – povisiti! U tom dekoru šarenila, u toj silnoj masi Katalonaca, u sukobu s tercetom kakvog na svijetu nema, Neymar, Messi i Suarez, jedan je mališan, plav, orlovskog nosa, punog značaja i prpošnosti, visoke kulture igre, savršenog pregleda, arhitekta, već godinama, vođu i ideologa srednjeg reda ovog puta trenera Zidanea. Hrvat, žrtva Domovinskog rata, ratnik, to je prošle subote i dokazao, kad je padao, ne štedeći se, samom – glavom i bradom – Messiju, koji je na kraju, ostao “praznih ruku”. Niti jedan gol.1:1 za mene, Lukin. Jer, Modrić je naciljao točno na desetak metara i manje, “piksu” odlučnog Ramosa. Barcelonci su svi stali, a madrileno, taj ima “jetra”, odskočio je visoko i tukao, točno. Neobranjivo. Ter Stegen nije stigao loptu. Hrpa tjelesa u bijelom. “Zgužvali” su našeg Modrića. Bravo, Luka! Inače, uvijek to volim reći, moj ravničarski sused. Još jučer. Danas, ne znam. Nije čudno da je, lani, bio u najboljoj Fifinoj postavi godine, nije čudno da je i ove, kandidat za jednog od najboljih čitavog svijeta. Glasuju – nogometaši. Igrači. Profići. Znam koliko je dug, iako, po običaju, tihi smiješak Ante Čaćića. Pa, s ovakvim “tipom” mora se ići, po zlato u – Moskvu.