Don Pasquale kojega vrijedi vidjeti i čuti
Pred gledaljstvom je predstava u režiji Dore Ruždjak-Podolski koja pruža dobru zabavu, nasmijava mnoštvom komičnih situacija i opušta gledatelje
Postavljanjem komične opere Don Pasquale talijanskog opernog maga Gaetana Donizettija (1797.-1848.) na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu učinila je uprava Opere nedvojbeno vrlo dobar potez. Donizzetijeva opera premijerno je izvedena 25. studenoga, došla je u pravi trenutak. Jer, poželjeli smo glazbeno-kazališni događaj koji razveseljava, opušta i oduševljava sadržajem jednako vizualno kao i slušno. Don Pasquale, šaljiva i zabavna, a opet i poučna priča o starcu koji uz mladu ženu želi obnoviti svoju muževnost, o mladoj, vrckavoj, promućurnoj i lukavoj, a opet blagoj i dobroj mladoj ženi koja želi doći do cilja i skrasiti se uz voljenoga, o prepredenom i promućurnom liječniku koji zna nadmudriti svojega poslodavca, te o zaljubljenom mladiću iskrenih namjera i postupaka, sadržajno i ne mora biti povezana uz određeno razdoblje. Dakako, Donizettijeva je opera ostvarenje iz 19. stoljeća, praizvedba je bila 3. siječnja 1843. u pariškoj Comédie-Italienne, pa su scenografije i kostimi na mnogim pozornicama uglavnom vjerni vremenu nastanka, ali nova zagrebačka inscenacija u redaljskoj zamisli Dore Ruždjak-Podolski, scenografiji Stefana Katunara i kostimima Barbare Bourek radnju stavlja u 80. godine prošlog stoljeća aktualizirajući time i sadržajnu stranu, odnose među likovima, pa i karatere likova. Ako se, dakle, prvo osvrnemo na ono što nam se nudi kao scensko zbivanje, svakako valja reći kako novi zagrebački Don Pasquale obiluje duhovitostima i brojnim gagovima čija je namjera podraškati maštu, pa ako treba i slikama i situacijama koje mogu iznenaditi pokojeg puritanca (primjerice uvođenjem lika Norinina sustanara koji koristi zahod, samo, primjećujemo, nakon obavljene nužde ipak nije oprao ruke!).