Svehrvatski grob – naša čast i dužnost
Ponedjeljak, 5. prosinca
Kosinj. Kosin, Cosin, Khesin, Rhesin, Rheisin, Rusin, Rheissin, Kusin, Cossin, Cuchin, Kasin samo su neki od kartografskih toponima koji se pojavljuju u mojoj kartografskoj analizi (prvoj i najopsežnijoj dosad) pojavnosti Kosinja na kartama 16.- 20. stoljeća, a objavljenoj u mojoj knjizi: Kosinj – Izvorište hrvatske tiskane riječi, Split, 2013. Nakon kraće stanke cijeli današnji dan provodim u prikupljanju nove građe, a za jednu novu knjigu koja će, ako Bog da, ugledati svjetlo dana kroz nekoliko godina i u kojoj će se donijeti nove spoznaje na temu prve tiskare u Hrvata. Informacijska je tehnologija otišla jako daleko, pa su mnogi sadržaji, teme, novinski članci i ostalo dostupni putem digitaliziranog materijala mnogih nacionalnih i drugih europskih i svjetskih knjižnica. Za ilustraciju vrijedi pogledati „Portal starije hrvatske periodike“, projekt naše NSK (http://dnc.nsk.hr/), a gdje se može pronaći cijeli niz digitaliziranih starih znanstvenih i stručnih časopisa, kao i novinskih članaka.
Pojava tiskarstva izumom Gutenbergova stroja i njegove prve moderne tiskane knjige Gutenbergove Biblije, ta se nova tehnologija pismenosti kao virus proširila starim kontinentom, pa mi od 1455.- 56. i prve tiskane knjige Gutenbergove Biblije do 1500. i kraja ere Inkunabulistike (lat. Ab incunabulis – u kolijevci, u povojima) imamo doslovno „oko 35-40 tisuća primjeraka inkunabula tiskanih u oko 1100-1200 tiskara“ (http://www.croatianhistory.net/etf/senj3.html#2). Zašto smo mi Hrvati tu zanimljivi? Jednostavno zato što smo na našem tlu puno prije mnogih naroda u Europi i šire (nepravedno i neutemeljeno je ta zasluga u 19. st. bila dana Veneciji) tiskali svoju prvu knjigu, prvotisak: Misal po zakonu rimskoga dvora, 22. veljače 1483. Tiskali smo možda kao rijetko koji narodi u svijetu na dva jezika i dva pisma. Latinicom i latinskim, te glagoljicom i hrvatskim. Ključni problem se javio u činjenici kako naš prvotisak nema potpisanog niti tiskara, niti mjesto tiskanja, pa je to umnogome otvorilo prostor za raspravu, koji se intenzivirao tek po izlasku teze Zvonimira Kulundžića, člankom u Večernjem Vjesniku krajem 1958., kako je Kosinj mogući lokalitet tiskare u kojoj je tiskan prvotisak, kao i neke druge inkunabule.