RAZGOVOR – Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba (Razgovor vodio: Stjepan Šešelj)

Obrazovanje, kultura i sport pokretači su kvalitete života modernoga europskog grada Zagreba

Poštovani gradonačelniče Zagreba, gospodine Milanu Bandiću, dopustite da Vam prije svega čestitamo na svim postignućima koje je grad Zagreb ostvario tijekom šesnaest godina Vašega upravljanja Gradom Zagrebom. Mnogi Vam priznaju da se pokreću razni projekti, da se puno gradi i tome slično, a onda, po našemu sudu, licemjerno prigovaraju da je riječ o novcima građana a ne isključivo o Vašim odlukama? Komentirajte nam to?
Nema se tu što preveć komentirati. Onaj tko radi javni posao, onaj tko na bilo koji način, sukladno proceduri i ovlastima, upravlja zajedničkim novcem, mora biti spreman na različite vrste prigovora koji mogu biti utemeljeni, neutemeljeni, povezani s različitim interesima ili se jednostavno radi o različitim pogledima i mišljenjima. Međutim, u demokratskome društvu se to podrazumijeva. U svakom slučaju, a to stalno napominjem, iz pokuda i kritika, naročito ako su argumentirane, mnogo više naučite negoli iz pohvala. Zato sam zahvalan na njima, pa čak i onda kad osjetim da su nepravedne, pretjerane, neutemeljene.

Kako biste komentirali odnos medija prema Vama i Vašim nastojanjima i projektima; nije li često riječ o a priori napadima? Podrazumijeva li sloboda medija nepostojanje granica glede pristojnosti, argumentacije, provjere?
Vjerojatno ima i toga, ali ne vidim mehanizam koji bi sa strane, izvana prisilio bilo koga na, kako kažete, pristojnost, argumentaciju, provjeru. To je zadatak samih medija, njihove profesionalnosti. Naravno, utječe i društveni kontekst, društvena klima, političke elite na kojima je pak osobita odgovornost jer nije na medijima, ili ne samo na njima, da popravljaju ono što u politički prostor unose političari sami. U svome djelovanju nastojim biti maksimalno korektan jer smatram da je to obveza svakoga tko djeluje na javnoj sceni, a na napade koji idu prenisko, čini mi se, najbolje je ne odgovarati i ne obazirati se jer vjerujem u ljude, u njihovu sposobnost prosuđivanja da, ako ne odmah, a ono naknadno, prepoznaju što je istina, a što konstrukcija.