Nova ljevica u starom izdanju
Nova ljevica (po čemu nova?) trebala bi se baviti vremenom od 1945. do 1990., ali kako će se baviti kad su svi njezini (malobrojni) pobornici manje – više sastavni dio politike toga vremena, kad su živjeli kao „bubrezi u loju“, a znate od čega? Od „borbe protiv ustaša!“
Dok se usred Zagreba osnivalo „bolje lice Hrvatske“, odnosno ekstremno lijeva politička stranka s nazivom „Nova ljevica“, nekako u isto vrijeme u Pančevu (Srbija) uz zvuke vojničke trube i u nazočnosti predstavnika obitelji poginulih, predstavnika Vlade Vojvodine, Vojske Srbije, MUP-a Srbije, boračkih organizacija i drugih, svečano je otkriven spomenik borcima palim u „borbenim dejstvima devedesetih godina 20. veka sa teritorije opština Pančevo i Kovačica“.
Na granitne ploče uklesana su imena 69 sudionika ratnih operacija, poglavito onih koji su poginuli u istočnoj Slavoniji, tj. u Vukovaru, a koji su „svi junaci, koji su se borili i odbranili Srbiju“ – rekao je prigodom otkrivanja Oktavijan Sekešan, predsjednik pančevačkog Udruženja boraca srpskih ratnih veterana.
Dakle, i ovim činom Srbi su još jednom potvrdili tezu da su bili agresori, koji su „dali ono najvrednije što su imali-svoje živote za spas velike Srbije“, čulo se i od tamošnjih svećenika, koji su također poručili da te junake Srbija nikada ne smije zaboraviti.
A Hrvatska ne smije zaboraviti ni osnivanje rečene „Nove ljevice“, u koju su se „ugurali“ istaknuti „hrvatski branitelji“, od bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, pa do Zorana Pusića, Vesne Teršelič, Nadežde Čačinovič, Dragana Markovine i ostalih „junaka“, koja je osnovana zbog jačeg angažmana u obrani antifašističkih vrijednosti, „koje već duže vrijeme pokušava osporiti radikalna desnica, za što, kao i za svoju ustašofiliju, ima neskrivenu podršku pojedinaca na vlasti“ – čulo se prigodom osnivanja stranke, koja će, na čelu s ovakvim „kadrom“, već na sljedećim izborima posve sigurno dobiti toliko glasova koliko imaju članova obitelji.