Dostojanstvo riječi danas je bolno dovedeno u pitanje
Stjepan Lice rođen je 1954. u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje danas i radi kao tajnik. Autor je gotovo četrdeset knjiga lirike, meditativne proze, eseja i priča, od kojih su mnoge doživjele ponovljena izdanja. Tekstovi su mu uvršteni u niz antologija, zbornika i drugih izdanja.
G. Lice, nedavno je izašla Vaša nova knjiga „Fra Zvjezdan – Trag zahvalnosti“ u kojoj ste zabilježili svoje uspomene na pokojnog fra Zvjezdana Linića. Tri godine je prošlo otkako je preminuo. Koje naslijeđe je ostavio i što ste knjigom htjeli poručiti?
– Ovom knjižicom sam htio zabilježiti ono što je uključeno i u njezin naslov: trag zahvalnosti. Fra Zvjezdan Linić proživio je život u službi ljudima i Bogu, život u kojem se nije nimalo štedio. Biti svećenik, franjevac, za njega je bilo poslanje koje je htio ispuniti na što životniji način. Svojom je životnom službom snažno dotakao i mene, moju obitelj, kao što je dotakao i nebrojene. Ne mogu izreći koliko sam mu zahvalan zbog toga. Znam: ni ovom knjižicom to nisam uspio učiniti. No, eto, htio sam izreći, zapisati svoju zahvalnost koliko mi je to bilo moguće. Nije mi se činilo prikladnim zadržati je za sebe. Tako često propuštamo zabilježiti ono što je bilo, ono što nas određuje i nosi. Ako mi to propustimo, ne će to imati tko učiniti umjesto nas, pogotovo ne poslije nas i ostat ćemo dužni životu, povijesti. Ostat ćemo dužni povijesti Evanđelja koja je za mene najdragocjenija povijest. Htio sam ovom knjižicom potaknuti i druge da i oni zabilježe svoj trag zahvalnosti, njegov život. Volio bih da se to dogodi. Boli me što mnoge ljude koji su nas svojom osobnošću, svojim životom i zauzetošću silno zadužili, već nedugo nakon smrti prekriva svojevrsni zaborav. Ne bih htio reći – nezahvalnost, nego upravo – zaborav. Bilo bi vrijedno kad bi se objavile knjige, bile one i nevelike, u kojima bi oni bili predstavljeni na način da mogu progovoriti i onima koji ih nisu imali prilike upoznati.