Ime Tuđman i danas aktivno pomaže Hrvatskoj
Teško je nabrojiti sve aktivnosti Humanitarne
zaklade za djecu Hrvatske, čiji je moto: „I jednom kunom možemo pomoći“, što je osmislila gospođa Tuđman.
Prošla je još jedna godina. Gospođa Ankica Tuđman, supruga dr. Franje Tuđmana (1922.-1999.), prvog hrvatskog predsjednika i pobjednika hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, već se prestala nadati obećanjima da će se u Zagrebu, njemu u čast, otkriti i neki spomenik. Bilo je prijedloga, ali dosad se ništa od toga nije ostvarilo. Tuđman zaslužuje spomenik negdje u centru glavnoga grada, a nikako ne na nekoj livadi, kakva danas nosi njegovo ime. Nu, mnogi se pitaju, kako to da HDZ, politička stranka koju je osnovao i uspješno vodio, uopće ne pokazuje interes za nešto takvo? Tko sve nema spomenik u Zagrebu? „Svi“ imaju osim Tuđmana!
Nekada prvu damu Hrvatske, gospođu Ankicu Tuđman, koju smo relativno često mogli vidjeti u pratnji supruga, dostojanstvenu, skromnu i punu elana, danas se nažalost malo tko sjeti. Uz svog supruga bila je i među prvima koja je dobila i iskaznicu HDZ-a. Kako to da je ni ova stranka „ne zove“ na svoje istaknutije skupove? Od članova obitelji Tuđman još se jedino u javnosti pojavljuje dr. Miroslav Tuđman, inače saborski zastupnik. Prošle godine (24. srpnja) gospođa Tuđman obilježila je 90-u obljetnicu života! Malo tko se nažalost sjetio da joj čestita ovu veliku i značajnu obljetnicu. Mediji je prešućuju, baš kao i njezine humanitarne akcije. Fotografiraju je jedino prigodom obilaska groba prvog hrvatskog predsjednika ili pak na svetoj misi.
Tko zna da je ona osnovala i da još uvijek vodi Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. Od 1991. putem ove organizacije pomoć je kontinuirano primalo oko 15 tisuća djece, ali i ne mali broj studenata. „Ništa ja ne bih mogla uraditi bez mnogih sponzora“ – znala bi reći. Ali, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika jedan dio većih sponzora preko noći je obustavio pomoć. To nije pokolebalo gospođu Tuđman, bez obzira što je to bio težak udarac za mnoge obitelji, jer im je pomoć od ove zaklade svakog mjeseca stizala na vrijeme, a to znači da su uvijek imali za – kruh i mlijeko – kako se kaže.