Iz Makarske i oko Omiša do Zaljeva hrvatskih svetaca
Ponedjelja, 26. 12.
Čini se, uredništvo Hrvatskog slova, ili nositelj svetčevog Stjepan imena, mojim pozivanjem na pisanje Dnevnika (i to ovim datumom!) tek pruža priliku da ublažim prikaz knjige Opuzen. Kojom Opuzenci i Neretvani moraju biti ponosni, a s takvim imperativom i dalje stojim. Recimo, prikaz je preupadljiv možda stoga što je taktičan. Uvijene zadjevice Sv. Stjepana vjerojatno i ne bi učinile prvim (eto, dan po Božiću) mučenikom, ali je svojima rekao, što je rekao. Već kad tjednima ne pohodim neretvansko ušće (kasnojesenjim me magličastim sivilom, a ne mandarinama, toliko priziva u Zagreb) i Opuzen (fotografije s Brštanika i nisu lijepe kao u svibnju) upućujem za Sv. Stjepana čestitke: Opuzencima, jasno, kolegama Stjepanu Prvom, unatoč prigovora mojim isticanjima navijačkih (Liverpool) i glazbenih (The Grateful Dead) sklonosti u knjizi kojoj je bio recenzent, Stipi Drugom za doprinos u ublažavanju ove duge ovisnosti, usmjerivši me na Indie glazbu (u čemu je Brankica ipak imala primat) i naposljetku S. Šešelju. Na zdravlje im i strukovni poticaj.
Utorak, 27. 12.
Kako i dolikuje, naguravam na podu sobe rastvorene i uzgor slagane knjige i periodiku (s davno naznačenim referencama) nužne za rad o gotičkoj umjetnosti, dugu svibanjskom mostarskom simpoziju Povijesno nasljeđe hercega Stjepana Vukčića Kosače (1466.-2016.) o 550. godišnjici smrti. Pišem o prostoru između Cetine i Neretve, već gdje se očituje gotika, u likovnim umjetnostima stil između romanike (ovdje i nema one “praveâ€) i renesanse (južno od Omiša i nije je moglo biti). Ispada, Kosača je prezaslužan za promicanje gotičkog stila, ali je “žurbom†i nije poticao. Krivac je za omrznuti (od jugoslavenske zloporabe do bošnjačkog negiranja) naziv (i pojam!) Hercegovina, a upamćen i opsadom te razaranjem Omiša 1444. Omiška je memorija puna Kosače, dočim mu rastezljivo pripisuje i antiku i mletačke grbove. Zadivljujućeg vladara i preteču drskih političara – ne imati tek interes, već i izreći ga u facu ! – s Cetine ne tjeraju mačem, ni iz neretvanskog Brštanika, kojeg 1452. prepušta Dubrovčanima.