Šport – Piše: Zvonimir Magdić

Hrvati za sva vremena

Upisao sam se u izbornike Dinama svih vremena – Monsider, Bruno Belin, Ivica Horvat, Pukšec, Jazbinšek, Modrić, Cimermančić, Wolfl, Jerković, Boban,Šuker. Anketar je bio kolega Tomislav Židak. No, ja idem dalše

Moja idealna hrvatska postava svih vremena: Glaser, Brozović, Dubac, Zlatko Čajkovski, Jazbinšek, Lechner, Vukas, Wolfl, Hitrec, Bobek, Zebec…
Franjo Glaser izdržao je sva ljeta najboljeg hrvatskog vratara, svih vremena. Bio je, jednostavno, potpun. Imao je stas,visinu, uspravnost. Stilist, prve vrste. Sjajan u igri na visoke lopte, kao nitko, šakanjem, ne rijetko, do centra, istrčavanjem, igrajući trećeg braniča, s “ispucaljkama” uvijek na suigrača, nikad u prazno. Sjajnog refleksa.
Sjećam se Wolfla: Kako je protiv Nagyvarada, u Varadinu skinuo loptu s – jedan metar! To nije mogao nitko. Visoka kultura. Samouvjernost. Odgovornost. Igrao je za Hrvatsku veliku utakmicu s Madžarima u Pešti i sa Slovačkom, 1943., u Bratislavi. Neponovljiv. Golman Građanskog.
Miroslav Brozović, Mostarac, za Zagrepčance – Meho, imao je gard, štart, odbojni udarac, sigurnost. Kad je stao – škripalo je. Topovskog udarca. Odbijanac, preko cijelog igrališta. Postava. Rijetko viđena. Građanski.
Ernest Dubac. Građanski. To je druga priča. To je stil. To je skok, uspravan, do maksimuma. Rekla mi je njegova supruga: “Tako je – uspravan – i umro.” Lijevi branič. Brz, elastičan. Staložen. Uvijek, na svom mjestu broj jedan. Osječanin. Njega je čekao Martin Bukovi. “Da mi je Puba, imali bi sve.” Silna uvjerljivost. Uz samog Brozovića. Par kakav se ne viđa. Zlatko Čajkovski. Tolika je bila prisutnost tog malog rastom, pa zato i “Čik”, da je bio tamo gdje je lopta. Igrao je, zasukanih rukava, sam. Srednjak i pomagač HAŠK-a. Čak i četiri “A”- nastupa za NDH. On se lovio ukoštac s nemoguće lukavim purgerašom. S Belim Lešnikom. On je mogao izaći na teren i reći, jasno i glasno: “Danas, ja bum najbolši…!” I bio je. Čak ako su i Brazilci bili “prek puta”! Kontinentalac. Živa guma. Takvog, ni u snu. Čik. I brat mu je Željko, bio sjajan. Ivan Jazbinšek. Sjajan u postavljanju, pregled igre, svaka lopta spuštena suigraču. Uvijek u formi. Godinama. Nevisok, pomalo i težak, ali s dubokim osjećajem za velike stvari. Samo je jedan bio, priznaje, bio bolji: Argentnac Monti.