MENČETIĆ I VOLJA POTLAČENOGA NARODA
(Piše: Mate Kovačević)
U prigodi 400. obljetnice rođenja
hrvatskoga književnika Vladislava Menčetića
Razdoblje 17. stoljeća u kojem je djelovao hrvatski književnik Vladislav Menčetić bijaše tegobno za hrvatski narod i njegov državni i etnički prostor. Vrijeme je to kada posebno teško bijaše pogođena hrvatska državna cjelovitost.
Slavonija i Herceg-Bosna te znatni dijelovi južne Hrvatske bile su pod vlašću Osmanskoga Carstva. Banska Hrvatska bijaše u sklopu Habsburške Monarhije, a uski primorski pojas dalmatinske Hrvatske nadzirali su Mlečani, dok je samo Dubrovačka Republika zadržala prividni oblik samostalnosti.
U europskim duhovnim stremljenjima sukobljavaju se reformatorski pokret i katolička obnova, što je dovelo i do krvavoga Tridesetogodišnjeg rata, a to se onda opet odrazilo na pitanje jedinstvena kršćanskoga odgovora na sve drskija islamistička i osmanska osvajanja europskih prostora, a ponajprije hrvatskoga.
Novoustrojeni isusovački redovnici podižu u dotad neviđenim razmjerima razinu opće naobrazbe, organiziraju gimnazije i vode kolegije.
DIZDAROV PJESNIČKI OPUS POTRAGA ZA DUHOVNIM
(Piše: Božidar Petrač)
U 100. obljetnicU rođenja
književnika MAKA DIZDARA
U dosadašnjoj recepciji poezije Maka Mehmedalije Dizdara uvriježio se stav da njegovo pjesništvo pripada u sam vrh ukupne hrvatske poezije 20. stoljeća iznikle na bosansko-hercegovačkom tlu. Istina, s pravom se može govoriti o njegovoj dvostrukoj pripadÂnosti: onoj bosansko/bošnjačke provenijencije, i vlastitom izražeÂnom voljom i javnim očitovanjem, pripadnosti hrvatskoj književnoÂsti. Naime, Šime Vučetić je u svomu eseju o poeziji Maka Dizdara izrijekom napisao kako je naš pjesnik »najznačajniji hrvatski pjeÂsnik koji se iz bosansko-hercegovačkih strana javio u matici hrvatÂske književnosti u razdoblju od rata do danas«, dok, pak, Dubravko Jelčić u svojoj Povijesti hrvatske književnosti izričito Dizdarovu pripadnost hrvatskoj književnosti određuje njegovom, Makovom, »vlastitom voljom i javno očitovanom odlukom«. Osim toga, nitko nije osporavao nazočnost Dizdarovih pjesama u Antologiji hrvatÂske poezije dvadesetog stoljeća (Mihalić, Pupačić, Šoljan) iz 1966. u ediciji Poésie croate contemporaine (Suvremena hrvatska poezija, ur. Slavko Mihalić) iz 1970., dakle za pjesnikova života, a u zbirci stihova na francuskom jeziku Le dormeur de pierre (Kameni spavač), Novejšoj hrvaškoj poeziji (Radoslav Dabo) iz 1971., ZlatÂnoj knjizi hrvatskog pjesništva (Vlatko Pavletić) iz 1970., La poésie croate des origines a nos jours (Mihalić, Kušan) iz 1972., Antologiji Novata hrvatska poezija (Mihalić, Todorovski) iz Antologiji hrvaški poeziji (Mihalić) iz 1975. ili antologiji U sjeni transcendencije (hrvatsko pjesništvo od Matoša do daÂnas) (Jurica, Petrač) iz 1987. te Antologiji suvremene hrvatske poezije (Pejaković iz 1997.).