Priroda je moje nadahnuće
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Daniel Butala (Karlovac, 1943.), u Zagrebu je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, a u atelijeru stalno radi na novom ciklusu
Gospodine Butala, u posljednje vrijeme zaokupljeni ste s novim ciklusom – Lišće.
– Moj voljeni Karlovac, grad zelenila u kojem živim cijeli život prepun je parkova, vrtova, drveća-lišća čije mijene tijekom godine, za mene nisu samo dio samorazumljivih prirodnih procesa, već svaka prirodna mijena list i lišće pretvara u dirljivo i neponovljivo čudo života. Od onog plahog, blijedozelenog, skvrčenog lista, tek izniklog preko jedro zelenih, u vlazi razraslih listova koji iznad naše Promenade tvore sjenoviti „dnevni boravak“ tijekom lipnja i srpnja pa do nebrojenih jesenjih tonova kada lišće treperi, leti, šušti i trune pod nogama šetača, lišće me kao slikara već dulje vrijeme oduševljava. Osim toga, njihove simetrije bogate tekstura površine za mene kao crtača su neodoljive točke prepoznavanja vlastite umjetničke, ponajprije crtačke poetike u čudu Božjem.
Ciklus izvodite u različitim tehnikama, od ulja, akrila, grafika. Kako se sve te tehnike prožimlju u jedan ciklus i kako one razdvajaju ciklus na zasebne cjeline?
– Moja umjetnička opredijeljenost za crtež, nije me sprječavala da isti taj crtež nadograđujem i da mu suprostavljam druge tehnike poput akvarela, akrila, pa ga čak ponekad miješam i s drugim neslikarskim materijalima. U posljednje vrijeme, u stvaranju koristim ranije nastale radove. Izrezujem ih, slažem u nizove, interveniram u njih tušem ili akrilom. Ponekad liniju stvaram odstranjivanjem boje grebanjem.