Hrvatska nema budućnosti ako se ne „obračuna“ s prošlošću!
Utvrđivanje ratne štete bitno je zbog utvrđivanja povijesne istine. Ako toga nema, nema ni odgovornosti.
Inače, hrvatska ratna šteta je utvrđena i to do završetka mirne integracije hrvatskog Podunavlja 1998. I što? Nikome ništa, idemo u – budućnost!
Kad se spomene hrvatski obrambeni Domovinski rat već je postalo „normalno“ da se govori o svemu, a najmanje ili gotovo ništa o tome tko je bio agresor, a tko žrtve, a još manje o ratnim štetama. Uz to „nitko“ ne zna ni kad je i gdje počeo i kad je i gdje završio.
Ovih je dana srpski patrijarh Irinej izjavio, kako vjeruje u mir kojem teži Srbija i Hrvatska, usprkos povijesnim i suvremenim teškoćama i opterećenjima. Također je istaknuo da će uskoro i u Hrvatskoj biti riješeni problemi izbjeglih i prognanih, da ne će biti razbijanja ćiriličnih ploča, da će prestati prijetnje, šikaniranja i ne će biti pogrdnih natpisa sa sramnim slovom „U“ na pročeljima pravoslavnih hramova. Založio se i za to da jedni drugima oprostimo te da je to imperativ našega života.
Dakle, po mišljenju patrijarha Irineja u Hrvatskoj na neki način još uvijek „traje rat“, a on se vodi „razbijanjem ćiriličnih ploča“, „prijetnjama i šikaniranjima Srba“, a poglavito pisanjem „sramnog slova U“. Nu, bez obzira na sve to i štošta drugo, koje nam svakodnevno prenosi i prijeti Milorad Pupovac, Srbin po zanimanju, nikako da od tih ljudi čujemo riječ „agresor“ ili plaćanje ratne odštete.
Ako je bio rat, a bio je, netko je valjda nekoga napao, netko se branio. Ne može biti i nije istina da smo svi bili isti, ili da se svatko svakome mora i treba ispričati (oprostiti), to prije što još mnogi ne znaju ni gdje su im grobovi najmilijih, a još manje tko je kriv što su nevini poginuli. Zamislite samo kako je obitelji djece koja su ni kriva ni dužna stradala od srbijanskih i inih projektila, ili kako se danas osjećaju oni koji su u vrijeme rata ranjeni ležali u nekim od bolnica, a uspjeli su preživjeti, dok su im „granate padale oko glava“? S druge pak strane, tko što pita majke koje noćima nisu spavale, kad su im sinovi ili supruzi bili na prvim crtama obrane?